Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Da bismo shvatili da ekskluzivitet, privilegiranost, stagnacija, imitacija ili slijepo slijeđenje, te svi oblici smutnje i nepravde neće i ne mogu zauvijek trajati, ma koliko bili rašireni, Kur'an nam skreće pažnju na Božanske zakone u kretanju univerzuma, života i čovjeka, koji ne kasne i koji se ne mijenjaju.
I ko god bude poštovao i slijedio te zakone, on će ostvariti uspjeh, pobjedu, sreću, slavu i napredak, a ko se ne bude ponašao u skladu sa Božanskim zakonima, doživjet će poraz, bijedu, poniženje, zaostalost i slabost.
Kur'an potvrđuje postojanje zakonitosti zasnovanih na ljudskom izboru i on nam predstavlja historijsko ponašanje nakon što mu je oduzeo vremenske i prostorne dimenzije tako da ono ostane opće i nepromjenjivo pravilo.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” (Fatir, 43.)
Naš problem su neznanje, nemarnost, stagnacija, imitacija, zavisnost, napuštanje proučavanja i razmišljanja o Kur'anu i njegovim značenjima, zaokupljenost detaljima i manje važnim pitanjima, zapostavljajući Božanske zakone koji upravljaju životima pojedinaca, nacija i naroda, onako kako je Svemogući i Sveznajući Allah odredio.
Proučavalac Kur'ana će otkriti da nas Allah poziva na razmišljanje o zakonima koji su upravljali početkom stvaranja, kao i o historijskim tokovima i narodima koji su prethodili islamskom ummetu, islamskoj poslanici i civilizaciji, shodno ajetima: ”Reci: ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može.”’ (El-Ankebut, 20.);
”Reci: ‘Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!'” (En-Neml, 69.);
”Reci: ‘Putujte po svijetu pa pogledajte kako su onī prije završili; većinom su oni mnogobošci bili.'” (Er-Rum, 42.)
Kur'an nas također poziva da razumijemo i shvatimo zakone koji regulišu budućnost naroda i društava, i govori o budućnosti sukoba između velikih sila u eri pojave islama i neminovnosti zamjene i promjene, kao što se navodi u ajetima: ”Elif Lām Mīm. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni.” (Er-Rum, 1.-5.);
”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.” (Ali Imran,140.);
”Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.” (Et-Tevba, 39.)
Koncept Božanskog zakona u pogledu naizmjeničnosti i promjene
Kad je riječ o ovoj zakonitosti, treba kazati da postoje dvije vrste smjenjivanja i promjene: prisilna i dobrovoljna. Prisilna promjena i smjenjivanje je, s obzirom na univerzum, smjenjivanje vremena i generacija na Zemlji, i na nju čovjek ne može utjecati, kao što se navodi u ajetu: ”Zar Mi nismo učinili Zemlju sabiralištem živih i mrtvih.” (El-Murselat, 25.-26.)
Dobrovoljna promjena znači mijenjanje ili smjenjivanje shodno uzrocima, bilo da se radi o civlizacijskoj, kulturnoj ili političkoj promjeni. A na nivou generacija, shodno uzrocima koje ljudi uzimaju ili uvažavaju, svejedno radilo se uzrocima uspona i pada civilizacija, rađanju i umiranju naroda, nastanku i propadanju država, te kruženju i prijenosu vlasti, shodno navedenom ajetu iz sure Ali Imran: ”A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima.”
Ljudska historija je najvjerniji zapis i potvrda ovog zakona, u skladu sa zahtjevima naizmjeničnosti i njegovim uvjetima, a u okviru nepromjenjivog Božanskog zakona, koji zahtijeva Božanska pravda u pogledu uzimanja (uvažavanja) uzroka, a koji apriori nisu na strani vjernika samo zato što je vjernik, niti su protiv nevjernika samo zato što je nevjernik.
Da bismo bolje shvatili ovu zakonitost, objasnit ćemo je na praktičnom primjeru. Naime, u kontekstu govora o Bici na Uhudu, Uzvišeni Allah je, obraćajući se vjernicima, rekao: ”Ako vi dopadate rana (tj. ako ste doživjeli poraz na Uhudu), i drugi rana dopadaju (tj., mušrici su doživjeli poraz na Bedru), a u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima.” (Ali Imran, 140.)
To je zato što ispravno sredstvo i uvažavanje uzroka može rezultirati pobjedom zablude u datom trenutku, a neispravno sredstvo i zanemarivanje uzroka može rezultirati porazom istine.
Mnogobrojne koristi kriju su u ovom Božanskom zakonu, od kojih su i ove:
Razumijevanje i svijest o trenutku u vremenu i osluškivanje logike neminovnosti promjena u cilju modernizacije, obnavljanja i oslobađanja od stagnacije i pasivnosti, te oživljavanja duha nade.
Zadržavanje nepokolebljivosti i odlučnosti i nepredavanje postojećem stanju i sadašnjem trenutku, kao da je on trajan. Zato je nakon poraza muslimana na Uhudu objavljen ajet: ”I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139.)
Kakva god kriza i slabost zadesi jedan narod, ona je, prema Božanskom zakonu naizmjenične promjene, izlječiva da bi se civilizacija ponovo oživjela. Naravno, ukoliko se obrati pažnja na uvjete i ukoliko se uobzire njeni uzroci, jer je sposobnost obnove, preporoda i uzdizanja konstantna i trajna.
Neminovnost nestanka zuluma i smutnje u bilo kojoj državi ili civilizaciji, kao direktnog uzroka njene propasti, jeste presudan zakon u njenoj projmeni i zamjeni, kao što se navodi u ajetu: ”A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!” (El-Enbija, 11.)
