Piše: dr. Selman el-Avde/ Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čitao sam literaturu na temu razumijevanja izgradnje, procvata i urbanizacije životnog prostora, a nakon toga sam odredio naslov svoje džumanske hutbe, na temelju ajeta iz sure El-Mu'minun u kojima se govori o stvaranju Zemlje i nebesa i njihovom razdvajanju nakon što su bili jedna cjelina, te pripremanju Zemlje za mjesto ljudskog življenja i stanovanja i obezbjeđivanju vode koja je neophodna, kako za život čovjeka, tako isto i za životinjski i biljni svijet.
Stvaranje uvjeta za život na Zemlji pratilo je i učvršćivanje Zemlje brdima i planinama, ostavljanjem puteva na kopnu i moru radi međusobne komunikacije, upoznavanja, te ostvarivanja i dijeljenja zajedničkih koristi.
Allah je nebesa nazvao: ”zaštićenim, sigurnim svodom” (”sakfun mahfuz”, El-Enbija’, 32.), za ovu ogromnu ”kuću” (Zemlju) koja je stvorena da bude dom čovjeku, njenom halifi i namjesniku.
Što se pak tiče zvijezda, Sunca i Mjeseca, oni su, zbog Zemlje i ljudi koji na njoj žive, stvoreni radi: svjetla, grijanja, zdravlja, ravnoteže i zrenja zemaljskih plodova.
Stanovanje na Zemlji nije vječno, ono je kratkotrajno i nakon njega slijedi putovanje i odlazak sa ovoga svijeta, na šta aludira ajet: ”Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?” (El-Enbija’, 34.)
Kod nekih ljudi, u njihovoj viziji dunjalučkog života, ne postoji ništa osim smrti, nestajanja i ništavila i shodno tome kod njih je život sveden na dvoje: ubice i ubijene. A ovaj ogromni prostor za stanovanje koji se Zemljom zove, pripremljen je za Adema i njegovo potomstvo da ga izgrađuju, kultiviziraju i urbaniziraju. Uzvišeni je objavio: ”On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj!” (Hud, 6.)
Stoga, nakon ovog ajeta, nema mjesta ponavljanju riječi koje se pripisuju Isau, a.s.: ”Dunjaluk je poput ćuprije, pa koristite ćupriju da preko nje prelazite, a ne da na njoj gradite.”
Čovjekova uloga namjesnika na Zemlji razlikuje se od uloge meleka koji su rekli: ”A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” (El-Bekara, 30.)
Hilafet i namjesništvo na Zemlji podrazumijeva izgradnju, rekonstrukciju, obnovu, kultiviziranje, razmnožavanje, znanje …
Allahove riječi: ”I daje vam da živite na njoj”, znače: podario vam je mogućnost da je gradite i izgrađujete, a to će shvatiti onaj ko želi da shvati. Svakoj ljudskoj jedinki rok dunjalučkog života i bitisanja je odredio, kao što je odredio rok bitisanja narodima i državama, i taj rok niko ne može ni usporiti niti ubrzati. Vi ste temelj civilizacije i izgradnje, a civilizacija postoji da vam koristi, da vam služi i da vam život olakša, a ne da vas pobije i uništi.
To također znači da je Allah u vašu ljudsku prirodu usadio ljubav prema Zemlji, ljubav prema životu, prema dunjalučkim ukrasima i težnju da ostavite vječni spomen kroz korisne i lijepe tragove koje ćete ostaviti iza sebe.
Uzvišeni Stvoritelj je posvjedočio ljudsku ljubav prema strastima, imetku, potomstvu, obrađivanju zemlje i zemaljskim užicima. On vas je opskrbio sposobnošću učenja i stjecanja znanja, iskustva i sposobnosti.
To što vas je nastanio na Zemlji znači da od vas traži izgradnju i to u imperativnoj formi, kao što je izgradnja džamija i drugih neophodnih građevina i institucija bez kojih čovjek ne može normalno živjeti i sačuvati svoju osobnost i svoju privatnost.
Ili u pohvalnoj formi kako bi sebi olakšali put do ostvarivanja dunjalučkih i ahiretskih koristi, ili pak u formi koja podrazumijeva dozvoljenost, poput gradnje svih vrsta građevina za čiju zabranu gradnje ne postoji vjerodostojna predaja.
Allah od vas traži materijalnu izgradnju, između ostaloga, i zbog toga da osigurate različita prava, kao što je pravo puta u stvarnom i prenesenom značenju, kao i pravo privatnosti kako se ona ne bi narušavala.
Zatim, pravo na zdravlje. Muhammed, s.a.v.s., podigao je šator blizu mesdžida radi liječenja Sa'd ibn Ubade. Zatim, pravo na slobodu, na šta aludira hadis Muhammeda, s.a.v.s.: ”Doći će vrijeme kada će konjanik iz Sane slobodno putovati do Hadramevta ne bojeći se nikoga osim Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado.” (Buharija)
Pravo na sigurnost. Rekao je Muhammed, s.a.v.s.: ”Ko osvane siguran, zdrav i ima imetka koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da posjeduje cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (Buharija, Tirmizi i Ibn Madže)
Zatim, pravo na komšiluk, kao što dolazi u hadisu: ”Džibril, a.s., mi je neprestano oporučivao da se lijepo ophodim prema komšiji, da sam pomislio da će se komšije međusobno nasljeđivati.” (Ebu Davud i Tirmizi)
Pravo na ljepotu, tako da čovjek, izgradnjom Zemlje, načini takvu sliku života, koja će, sa svojim zelenilom, vodama, rijekama i građevinama, ličiti slici Dženneta u kojem je boravio Adem, a.s.
Pravo na snove o što ljepšem, prostranijem, potpunijem i udobnijem životu. Snovi su Allahov dar koji je on podario našem praocu Ademu, zbog toga mu je šejtan prilazio i bajao mu o vječnosti i vlasti koja nikada neće prestati ako okusi plodove sa zabranjenog drveta u Džennetu.
Zatim, pravo na pravdu među ljudima, jer Zemlja je stvorena i razastrta za mnoga stvorenja i razne sorte ljudi. Dešava se da oholi silnici i tirani osvoje najljepše dijelove Zemlje, a slabe i potlačene ostave u neizvjesnosti i bijedi u tzv. zemljama u razvoju, nakon što opljačkaju i iscrpe njihova bogatstva i resurse, izlažući ljude bolesti, gladi i neznanju, iako im je Allah to zabranio.
Kur'an o tome govori u ajetu: ”I nastanili ste se bili u kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili.” (Ibrahim, 45.)
Zbog svega toga, iskreni vjernik živi na dunjaluku između putovanja Zemljom radi traženja Allahovih blagodati i traženja Allahove milosti kroz iskreno i skrušeno obožavanje i ibadet Allahu, dž.š. On u svojoj dovi uvijek uči: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Ibrahim, 201.)
On je povjerenik na ovoj bogatoj i prekrasnoj planeti, čuva njen mir, sigurnost, ljepotu, ukrase i čistoću. A kako i ne bi kada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom.” (Buharija i Muslim)
