Muslimanima pripisuju nasilje i fanatizam, a usred Evrope počinjen genocid nad muslimanskim narodom 

349

Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Pred kraj dvadesetog stoljeća usred Evrope dogodio se genocid nad cijelim jednim narodom, i to isključivo zbog njegove vjere i identiteta, uprkos svim senzibilitetima formiranim nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme dok su se donosili kazneni zakoni zbog poricanja genocida kako se to ne bi ponovilo.

Ono što je natjeralo predsjednika Aliju Izetbegovića da kaže: “U Evropi. U ovom trenutku. Srebrenica!”, nije činjenica da on nije očekivao takvo nešto od Evrope, već da je nemoguće da se mislilac poput njega čudi događanju brutalnog masakra ove vrste, jer poznaje duh i prirodu evropskog rasizma.

Prošlo je 26 godina od genocida u Srebrenici kada su Holanđani – čistokrvni evropski narod -, uzeli oružje iz ruku pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, koji su se branili od srpskog agresora u Srebrenici, a koju su Ujedinjene nacije proglasile zaštićenom zonom, i predali to oružje Srbima, odnosno agresorskoj vojsci, iako se pretpostavljalo da su Holanđani morali naučiti potrebne lekcije iz holokausta.

Ali čini se da su oni pouke holokausta shvatili vrlo usko i ograničili je samo na Jevreje, jer su (Evropljani) odlučili da više nikada ne dopuste da bilo ko nanese štetu Jevrejima.

Stoga, kad su četnici tražili da im predaju stanovnike grada Srebrenice pod izgovorom istrage nad nekim Bošnjacima za ratne zločine, iako su se sve indicije vrtile oko namjere Srba da pobiju i masakriraju Bošnjake u Srebrenici, pripadnici snaga UN-a nisu oklijevali ni jednog trenutka da Bošnjake predaju srpskoj agresorskoj vojsci.

Iako su Bošnjaci tada molili vojnike UN-a da ih ne predaju Srbima, jer su tačno znali šta će im se dogoditi, vojnici UN-a nastavili su tjerati Bošnjake prema smrti i masakru. I u roku od jedne sedmice, u Srebrenici, gradu pod nadzorom Ujedinjenih nacija, brutalno je ubijeno 8.372 Bošnjaka. Tijela Bošnjaka su zakopavali u masovne grobnice da bi ih kasnije vadili i premještali na druge lokacije, kako bi se izbjegle poslijeratne istrage.

Svake godine, 11. jula paralelno se održava sjećanje na genocid i dženaza ubijenim Bošnjacima čiji se posmrtni ostaci, putem DNK analize, pronalaze svake godine. Do sada je pronađeno 6.652 tijela, u proteklih 26 godina.

Povodom obilježavanja 26. godišnjice srebreničkog genocida, smatram da je iznimno važno skrenuti pažnju na politiku banalizacije, umanjivanja i marginalizacije genocida nad Bošnjacima. Zapravo, kada se govori o Srebrenici, postoji opasnost da se zločin protiv čovječnosti prikrije, omalovaži i ograniči, bilo da se radi o masakru u Srebrenici ili o svim masakrima koji su se svakodnevno događali u Bosni u toku četverogodišnje agresije.

Naime, uz podršku ili saučesništvo najnaprednijih nacija civilizirane Evrope, Srbi i Hrvati su pokušali, korak po korak, tokom 4 godine agresije, istrijebiti svoje komšije s kojima su stoljećima živjeli rame uz rame. Broj masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini premašio je hiljadu, ne samo ubijenih u Srebrenici, već i ubijenih u drugim masakrima.

Mapiranje svih masovnih grobnica pronađenih nakon rata pokazalo je da su sve one bile u područjima pod kontrolom Srba i Hrvata. Činjenica da nigdje ne postoji nijedna masovna grobnica u kojoj žive ili koju kontroliraju bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci, više je nego dovoljna da otkrije i pokaže cijelom svijetu drugačiji karakter i kriterij kod Bošnjaka u ovom pogledu.

Ova karta masovnih grobnica trebala bi biti dovoljna kao primjer protiv islamofobičnog svijeta koji i nakon takvih zločina bezobrazno i drsko muslimanima pripisuje fanatizam i nasilje.