Pripremio: Semir Imamović
U svjetskoj javnosti ostala je gotovo neprimjećena vijest da u Egiptu, rame uz rame sa muslimanskim Frontom za podršku legitimitetu (predsjednika Mursija), kojeg čine proislamske partije, djeluje i Kršćanski front protiv vojnog udara, na čelu sa poznatim kršćanskim aktivistom i osnivačem pokreta El-Mesihijjune dide-l-inkilab (Kršćani protiv vojnog udara), Ramiyem Jeanom. Istina, egipatski kršćani u početku, i sami pod uticajem žestoke medijske kampanje koju su protiv islamista vodili državni mediji, s rezervom su prihvatili vlast Muslimanske braće, ali je imenovanjem kršćanskog političara Samira Markosa za predsjednikovog pomoćnika nestalo svih dilema oko stvarnih namjera novoizabranih muslimanskih vlasti. U telefonskom razgovoru za kanal Ahrar 25, spomenuti aktivista je, po prvi put otvoreno progovorio o razlozima kršćanske podrške predsjedniku Mursiju. Naime, on je pojasnio da je muslimanska vlast, kroz konkretne političke i društvene mjere, koje su imale za cilj popravljanje sveukupne političke, društvene i ekonomske situacije, pokazala svoju dobru namjeru prema egipatskom narodu i želju da državu, sa svim njenim stanovnicima, bez obzira na njihovu vjersku i etničku pripadnost, povede u jednu bolju i prosperiteniju budućnost, što je po njegovom mišljenju bio ključni faktor da kršćani na Muslimansku braću, i islamski pokret u cjelosti, počnu gledati kao na partnere a ne protivnike. Jean je, također, istakao da je zvanična crkva pod vođstvom patrijarha Teodora II (Tawadrosa II), odigrala prljavu ulogu u podgrijavanju međuvjerskih tenzija i kreiranju ambijenta straha od islamista. Dakle, egiptaski Kopti su, za relativno kratko vrijeme, u vladavini Muslimanske braće, prepoznali iste one principe zbog kojih su 14 vijekova ranije bili spremni samovoljno ući pod muslimansku i odreći se kršćanske bizantske vlasti. Poznata je historijska činjenica da su Kopti, kada su čuli za pravedno postupanje islamskih vlasti prema nemuslimanima (štićenicima islamske države, ehlu-z-zimme) na novoosvojenim teritorijama, uputili službeni zahtijev halifi za osvajanje Egipta, obećavši mu da bi mu, ukoliko se odluči na taj potez, oni, iznutra, pružili bezrezervnu pomoć i podršku. Objektivni kršćani, kao što je Ramy Jean, i njegov pokret za podršku predsjedniku Mursiju, ne mogu nikada zaboraviti slučaj Kopta, zbog kojeg je namjesnik Egipta, ugledni ashab i veliki vojskovođa ‘Amr ibn el-‘As, morao prepješaćiti hiljade kilometara pustinje da bi pred halifom odgovarao za nepravedno postupanje njegovog sina prema zimmijama. Nakon što je, u neovisnom sudskom postupku, utvrđena odgovornost ‘Amrovog sina, Omer, radijallahu ‘anhu, je naredio da se on adekvatno kazni, čime je i praktično pokazao da je halifa (muslimanski vladar), vladar svih ljudi, a ne samo određene skupine.
