SAFF

Mustafa Cerić: Fatamorgana Xaviera Bougarelija – kako se ovoj francuskoj protuhi pričinjava Bosna iz Pariza

Facebook
Twitter
WhatsApp

U nedavnom intervju jedan europski novinar mi je postavio pitanje s konstatacijom da je islam u Bosni liberalan, odnosno nije radikalan. Rekoh, tako je, ali unatoč tome nismo bili pošteđeni Genocida. Dakle, Bosna vam je dokaz da Europa ne podnosi ni „liberalni“ ni bilo kakav drugi islam. Isto važi i za judaizam, zbog kojeg su Jevreji fasovali Holokaust, a mi muslimani u Bosni Genocid. Novinar nije objavio ni svoje pitanje ni moj odgovor, ali ja sam shvatio da odgovori koji iritiraju savjest Europljana nisu poželjni da se čuju u europskim medijima. Toliko o slobodi mišljenja i govora kad je riječ o islamu u Bosni. 

Europi odgovara priča Xaviera Bougarelija, svojevrsnog kvaziintelektualnog hohštaplera, kojeg hvata svojevrsna fatamorgana pa iz daljine Pariza vidi ljude u Bosni, koji se kreću i stvari, koje su preokrenute ili nepreokrenute. Pošto kod fatamorgane refleksija svjetlosti neba daje dojam jezera koje „bježi“ kako se čovjek približava, Bougareli se s vremena na vrijeme mora pojaviti u Sarajevu da provjeri da li je još uvijek aktivno bosansko jezero panislamizma, „reislamizacije“ Armije Republike Bosne i Hercegovine te u kakvom je stanju Islamska zajednica i, najvažnije, u kojem je stanju obrambeni rat, koji se pretvara u džihad. Naravno, Bogareli ima svoje simpatizere i dobavljače u Sarajevu, koji ga filaju sa svim što poželi i što ne poželi kako bi dokazao da Bosna ima samo jedan kardinalni problem, a to je  islam, odnosno „reislamizaciju“ muslimana, nakon što su bili „deislamizirani“. 

Ima Bougareli i svoje vjerne promotore, a ko bi drugi bio nego „Slobodna Bosna“, koja najavljuje njegovu „izvanrednu studije “Nadživjeti carstva”, koju (oni) preporučuju najširoj čitateljskoj publici.“ Nadalje,  “Slobodna Bosna” prenijet će dva poglavlja koja se odnose na “reislamizaciju” Bošnjaka i stvaranje (polu)islamske države od strane SDA koju Bougarel tretira kao “panislamističku stranku”. Bez pretjerivanja, ovo je dosada najčasnije priznanje za Stranku Demokratske Akcije, koju je ikad dobila, a to je da je „panislamistička“ stranka. Bougareli ne objašnjava šta znači „panislamizam“, jer on o tome nema pojma osim da je to nešto „ružnu“ što treba da zaplaši Europe, ali prije svih treba da uplaši Bošnjake u Bosni, koji se pod hitno moraju distancirati od tog atributa inače ponovit će im se Genocid. I opet će se naći neki François Mitterrand, koji će Bošnjacima donijeti humanitarne vreće za poginule.  

Kao dokaz da je SDA proislamska, Bougareli navodi podatak da su intelektualci i pripadnici uleme insistirati na središnjoj ulozi islama u uspostavljanju muslimanskog nacionalnog identiteta. Tako, Bougareli citira sociologa Šaćira Filandru koji smatra da je “kultura Muslimana u svojoj biti islamska”. Ne,  Bougareli, sociolog Filandra je pogriješio: “kultura Muslimana u svojoj biti je kineska“. Kakve veze ima „islam“ s „Muslimanima“ dok nam ti, Bougareli, ne objasniš šta je islam i šta su to muslimani? Ti to uspijevaš objasniti svojim miljenicima u Sarajevu, koji do podne mrze sebe, a od podne mrze sve što ih podsjeća na islam. Posebno im smeta Islamska zajednica, koja je imala ulogu „reislamizacije“ muslimana po Alijinom diktatu. Kao kvaziintelektualac i „objektivni“ analitičar sa snažnim predrasudama o islamu, koje nosi od križarskih pohoda, dugujem Bougareliju izvijanje što je Islamska zajednica vršila „reislamizciju“ muslimana bez njegove dozvole, odnosno što IZ-a nije nastavila  „deislamizaciju“, koja je bila u toko. Nije mi u to vrijeme Bougareli bio na umu. Jazuk! Jer da jeste, vjerojatno bi križarski pohod na Bosnu i Bošnjake bio brži i lakše bi se završio sa totalnim Genocidom protiv islama i muslimana u Bosni. Islam je u srcima Bošnjaka bio bedem kojeg križari nisu mogli provaliti. To je Bougareli odlično primijetio i zato dolazi u Sarajevo da to podijeli sa svojim istomišljenicima, kojih nije malo u Sarajevu jer im odgovara da ih neko vodi krivim putem kao i nekada.  

Pošto nije imao priliku da mijenja tok i ishod bosanske borbe protiv „križarskog/krstaškog udruženog zločinačkog pohoda“, ovaj bjelosvjetski prodavač magle, magle koja mu se hvata u glavi i oko glave od fatamorgane, okomio se na bosanski džihad. Ne razumije Bougareli ni šta znači „džihad“, ali zna da je to Babaroga s kojom treba plašiti Bošnjake od njih samih, treba kod njih razvijati „ojkofobiju“, mržnju prema samome sebi, mržnju prema svojoj vjeri i kulturi.  No, svjesno ili nesvjesno Bougareli zaboravlja da je bosanski „džihad“ bio antidote protiv „svetog rata“, koji nije prvi u povijesti Bosni, ali se nadam da je posljednji. Bosanski patareni ili katari su živjeli pod prijetnjom križarskih/krstaških pohoda protiv njihove hereze.  Oni nisu bili muslimani, ali jesu bili nepoželjni kao takvi za kršćane i hrišćane zato što su bili posebni, bili su bosanski Kristijani.    

Međutim, naš problem nisu bjelosvjetski hohštapleri, koji pišu knjige, čije se knjige prevode na bosanski jezik, poput  Bougarelijeve (“Nadživjeti carstva”, Uruženja za modernu historiju “(za izdavača Husnija Kamberović) objavljena u prijevodu Almire Drino), već je naš problem što dopuštamo da nam ti hohštapleri  truju dušu i ubijaju nam zdrav mozak. Da nije bilo prometne reakcije Mirnesa Kovača, knjiga Jessice Stern: „My War Criminal“ bila bi promovirana u Sarajevu, kao svjedočenje o humanom liku Radovana Karadžića. Iako je promocija te knjige bila zakazana na Harvard Univerzitetu, otkazana je kad su organizatori shvatili da se radi o promociji ratnog zločina. Jessicina knjiga je jednostavno zaboravljena zato što su joj sarajevska vrata bila zatvorena. 

Nažalost, u zadnje vrijeme sarajevska vrata su širom otvorena kroz koja ulaze razni analitičari s zloćudnim namjerama, koji negiraju sve što nas kao naciju, vjeru i državu čini ponosnim. Xavier Bougarel je jedan od tih kvazi-pisaca, koji nam tumači iz Pariza ono što smo mi doživjeli i preživjeli ovdje u Sarajevu i cijeloj Boni. Ne znam kako ga nije stida da nas uvjerava da vjerujemo više šta piše u njegovoj knjizi sa križarskim predrasudama nego milionima dokumenata, koji su proizvedeni u Hagu. 

Pa mi u Sarajevu kao muslimani nismo mogli kahnuti a da to nisu zapisali europski promatrači u bijelom. Nije mi jasna potreba Husnije Kamberovića da promovira negaciju svega što nas čini to što jesmo. No, više me brine što i Islamska zajednica kroz svoj institut za genocid otvara vrati osobama, koje u tekstu ili podtekstu negiraju genocid i omalovažavaju našu borbu, uključujući i onu za koju se može reći da je bila „džihad“. Zovi to kako hoćeš, ali niko nema pravo da traži da se mi zbog toga ikome ikada izvinjavamo, a najmanje Xavier Bougarel, kojem bi bilo bolje da uzgaja i muze francuske krave nego što nama tumači šta treba da radi Islamska zajednica u Bosni i na koji način Bošnjaci treba da se bore za svoj opstanak. 

Sramota je ispred toliko šehida i žrtva genocida da ugošćujemo u Sarajevu svjetske protuhe da nas uvjeravaju u nešto što nije istina dok ih mi ovdje gotivimo i slavimo! 

To Jevreji ne bi nikad sebi dozvolili da im neko dođe da im tumači šta im znači Holokaust na način da su oni sami krivi zbog toga!

To mogu sebi dopustiti samo Bošnjaci, koji imaju krizu identiteta, naročito oni koji bi najradije da ih majka nije rodila to što jesu – muslimani/Bošnjaci. Sramota!   

Autor: Dr. Mustafa Cerić

    

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA