Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nikada mi dunjaluk nije izgledao prezrenije, niti sam ikada u vlastitim očima izgledao sićušniji i nevažniji, kao kad sam lagano koračao ispred kaburova u toj tihoj dolini. Ta, ja hodam zemljom šehida i moram oboriti glavu u znak poštovanja, i moram govoriti šapatom dok im prilazim ponizno i učtivo.
Na ostalim grobljima uvijek sam osjetio miris raspadanja i trulenja, a ovdje mirišem duh besmrtnosti. Šta znači ovo rasuto cvijeće, obješene grane i visoka stabla? Kako je samo divno djelo zasaditi cvjetni vrt iznad i oko mezara šehida.
Vidite li ove crvene ruže natopljene njihovom krvlju i osjećate li ovaj miris koji se širi iz njihovih mezarova? Ili je Allah htio da nam pogled padne na ovaj prekrasni vrt, da nam dâ ograničenu predstavu o vječnom Džennetu u kojem, sretni i veseli, uživaju naši časni šehidi, pa kao da je površina po kojoj hodamo ogledalo koje odražava ono što je ispod toga blaženstva?! No, šehidi su na mnogo većem i uzvišenijem stepenu od mojih ograničenih predodžbi.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada su vaša braća poginula na Uhudu, Allah je nastanio njihove duše u utrobama zelenih ptica, i one lete po Džennetu kuda žele i uživaju u njegovim plodovima, a potom se sklanjaju u kandilje od zlata okačene ispod Arša. Pa, kada su vidjele sve te blagodati, rekle su: ‘Ko će našu braću (na dunjaluku) obavijestiti o nama da smo živi i da uživamo u Džennetu, pa da ne ostavljaju džihad na Allahovom putu i da se ne plaše?’
Allah, dželle šanuhu, rekao je: ‘Ja ću ih obavijestiti’, pa je Allah objavio: ”Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovat će se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.” (Ali Imran, 169.-171.)”’
