Večeras je u Sarajevu predstavljeno novo izdanje Pravopisa bosanskoga jezika, objavljeno dvadeset i dvije godine nakon izdanja iz 1996. godine. Autor Senahid Halilović ističe kako je u pitanju prošireno, dopunjeno i znatno izmijenjeno izdanje, napisano u skladu sa bosanskohercegovačkom jezičkom praksom koju odlikuju “gramatičke i leksičke višestrukosti”.
Kako je Halilović kazao na večerašnjoj promociji, novo izdanje Pravopisa ne donosi kapitalne promjene.
Istakao je da uvijek moramo voditi računa o kontinuitetu i da nema razloga za eksperimentisanje, te je ono što je prihvaćeno i ukorijenjeno ostalo onako kako je bilo.
– Zaključili smo da pravopis treba osloboditi od onogo za što se u praksi pokazalo da nije prihvaćeno ni nakon 20 godina, jer je norma samo ono što od predloženog bude prihvaćeno, pojasnio je Halilović.
– Zadržane su brojne pravopisne dvostrukosti, bez obzira na to koliko su se pojedini dubleti uvriježili u praksi, šta je preovlađujuća norma, a šta rijetkost. Pravopisna pravila osavremenjena su i usklađena s utemeljenim prijedlozima koje je u protekle dvadeset i dvije godine davala stručna javnost, stoji u Predgovoru.
Osim otvorenosti ka dvostrukim rješenjima, Pravopis donosi i druge novine u pogledu pisanja bjelina, simbola i navođenja izvora, proširen je Pravopisni rječnik, a dodati su i Rječnik skraćenica, te Rječnik vlastitih imena.
Javnost je vijest o izdavanju novog Pravopisa primila iznenađujuće pozitivno – bar sudeći po reakcijama na društvenim mrežama ili, tačnije, na zvaničnoj i FB stranici Pravopis.ba, gdje su već navedene pojedine odlike novog izdanja, kao što je, primjerice, otvorenost ka rodno senzitivnom izrazu.
– Pravopisi su knjige pune primjera, a oni su ranije često bili rodno neosjetljivi; uobičajeno je bilo navesti: “ona je lijepa”, “kuhala mu je ručak” ili u pravopisnom rječniku: “četverogodišnjak”, ali ne i “četverogodišnjakinja”, “istraživač”, ali ne i “istraživačica”. U ovom izdanju Pravopisa, u primjerima, imamo malo više direktorica, a manje direktora. To nema previše suštinskog značaja, ali ima simboličkog, te se nadam da će koliko-toliko doprinijeti razvoju svijesti o položaju žena u našem društvu, ističe Halilović.
Otvorenost novog pravopisa ispoljava se i u tome što nisu ponovo ponuđena ranija, pomalo kontroverzna rješenja, kao što je pisanje glasa h u pojedinim riječima, koja govornici uglavnom nisu prihvatili. Glas h “ostao je tamo gdje mu je etimološki, tj. po postanku mjesto (hajde, promaha), ili u riječima koje su odavno odomaćene (hastal, sevdah), ali pisanje toga glasa više ne forsiramo u oblicima koji nisu prihvaćeni u posljednja dva desetljeća”.
Čitatelji su posebno zadovoljni što će se Pravopis pojaviti u obliku besplatne mobilne aplikacije, što autor objašnjava željom da knjiga bude dostupna svakome, čak i onima koji je ne mogu priuštiti.
“Ovaj medij također omogućava i veću fleksibilnost od knjige: Pravopis možete konsultirati gotovo uvijek, u tramvaju, u kafani, tokom šetnje. Također, na ovaj način želimo približiti knjigu mlađoj generaciji i promovirati korištenje tehnologije u obrazovanju”, napominje Halilović.
(Oslobodjenje.ba)
