Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.” (Ta-ha, 130.)
U ovom ajetu otkriva nam se tajna naređivanja namaza, zikra i dove, kao i svih drugih ibadeta. Naime, mnogi od nas očekuju da im se, nakon klanjanja namaza, nakon zikra i dova koje upućuju Allahu, dželle šanuhu, dogodi čudo i da na nesvakidašnji način ostvare svoje želje i ciljeve. A kada se to ne desi, onda uslijedi propitivanje zašto se očekivano čudo nije desilo i pored njihovog ustrajavanja u spomenutim ibadetima.
Odgovor na to pitanje (sumnju) krije se upravo u navedenom ajetu. A to znači da onaj ko iskreno, skrušeno i redovno klanja namaz, ko stalno veliča Allaha čineći tesbih i istigfar, on će osjetiti i doživjeti najveće čudo koje se zove duševno zadovoljstvo i smirenost.
Zadovoljstvo je cilj svakog čovjeka, i svi ljudi tragaju za srećom i zadovoljstvom. Različiti su putevi koje su ljudi izabrali da bi ostvarili željeni cilj, a ovaj ajet nam pokazuje najkraći i najlakši put do tog cilja, a to je strpljivost, namaz i stalno veličanje i slavljenje (tesbih) Allaha.
Svaki put, kad vjernik i vjernica skrušeno klanjaju namaz, stres koji dožive zbog određenih događaja i problema, na poslu, u školi, na ulici, u komšiluku, u porodici, popusti u njima kao da se ništa nije desilo. Vjernik tada osjeća smirenost, strpljivost i sigurnost da ga čeka sretan kraj i ishod iz svake situacije, i osjeća (vidi) kako nevolje prolaze pored njega sa zadivljujućom vjerom i smirenošću.
Možda će neko upitati: ”Zašto baš slaviti Allaha tesbihom i namazom prije izlaska i prije zalaska sunca, tokom noći i na kraju dana, kako se to naređuje u ovom ajetu?”
Komentirajući ovaj ajet, imam El-Kušejri, rekao je: ”Veličaj Allaha ”prije izlaska sunca”, tj., u prvom (ranom) dijelu dana, da bi ti Allah podario berićet u danu i blagoslovio tvoj dan i tvoje jutro. ”I prije zalaska njegova”, tj., kada se dan bliži svome kraju, tako da ti noć bude prijatna i blagoslovljena. ”I obavljaj namaz u noćnim satima”, tj., u kasnim noćnim satima, jer je odlika odabranih Allahovih robova veličanje Allaha u stanju samoće. ”I na krajevima dana”, tj., ustraj u zikru i veličanju Allaha u svim situacijama i stanjima.”
O značenjima ovog ajeta vrlo nadahnuto je govorio i šejh El-Ša'ravi, pa je, između ostalog, rekao: ”To znači: Hvali Allaha i veličaj Ga stalno, jer su Allahove blagodati prema tebi beskrajne i neprekidne. Svaki tvoj pokret je blagodat, spavanje je blagodat, buđenje je blagodat, jelo je blagodat, piće je blagodat, sluh i vid su blagodati, zdravlje je blagodat, i sve te blagodati zahtijevaju i zaslužuju zahvalnost Allahu.”
Rečeno je: ”Budi zahvalan Onome čije blagodati neprestano uživaš, i budi pokoran Onome bez Kojeg ni prstom ne možeš pomaknuti.”
Stoga, ako želiš zadovoljstvo i smirenost u duši i ako želiš da Allah s tobom bude zadovoljan, ako želiš pobijediti stres i odagnati tugu i depresiju, ustraj u korištenju ove terapijske metode spomenute u citiranom ajetu, klanjaj namaz, čini tesbih i istigfar, i upućuj dove Milostivom Allahu, Koji uslišava dove i spušta smirenost u srca vjernika.
Ako želiš spas od džehennemske vatre, čini tesbih i veličaj Allaha, kao što se navodi u ajetu: ”Hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Ali Imran, 191.)
Ako želiš olakšanje i otklanjanje tuge i nevolje, onda čini tesbih i veličaj Allaha, kao što je to činio Junus, alejhi selam, kada je, u tminama mora i utrobi kita, zavapio: ”I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 87.-88.)
