Autor: Ahmed Mansour
Nekoliko dana prije putovanja u Washington gdje će se sastati sa američkim predsjednikom, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je iznenađen američkom odlukom donesenom prošlog četvrtka da teškim naoružanjem naoružaju kurdske milicije na sjeveru Sirije koje Turska smatra terorističkom organizacijom. Amerikanci na ovaj način mijenjaju odnos snaga među zaraćenim opcijama u Siriji i iniciraju jačanje vojne sile kurdskih separatističkih milicija čijem prisustvu na sjeveru Sirije se Turska oštro protivi.
Bilo je jasno da su Amerikanci izigrali američko-turski savez pa se Redžep Tajip Erdogan u petak ujutro oglasio oštro kritizirajući ovu američku odluku i upozorivši ih da će naoružavanje kurdske milicije YPG imati pogubne posljedice. Erdogan je kazao: „Američka odluka da naoruža kurdske jedinice u Siriji protivna je strateškim odnosima između nas i Sjedinjenih Država.“ Erdogan je potvrdio da su u proteklom periodu turske delegacije odlazile u posjetu Sjedinjenim Američkim Državama i razgovarale o problemu naoružavanja YPG-a, te da će se njegovom posjetom Washingtonu „okončati ovo pitanje“. Istovremeno, zvaničnik YPG-a se pojavio u medijima iznijevši tvrdnju da će njegove jedinice uskoro primiti američko naoružanje među kojim se nalaze teška artiljerija i oklopna vozila.
Ovi ubrzani potezi Trumpove administracije ukazuju na to da su američke namjere spram Sirije postale potpuno otkrivene. Nije isključeno, štaviše, vrlo vjerovatno je da postoji rusko-američko-iransko razumijevanje o podjeli Sirije.
Što se tiče kurdskih militanata, oni su Amerikancima upotrebljivi u više varijanti. Prvo, njihovo korištenje kao sile pritiska na Tursku kad god to zatreba tokom rata u Siriji, jer kurdski militanti YPG-a imaju dobre odnose sa Asadovim režimom i Rusijom. U ovoj varijanti kurdski militanti ne bi mogli ostvariti svoje težnje o uspostavljanju nezavisne države na tlu Sirije i Iraka, jer i Irak i Sirija to ne prihvataju. Drugo, stvaranje moćne kurdske vojne sile koja će neprikosnoveno vladati na sjeveru Sirije duž granice sa Turskom i na taj način držati Tursku pod permanentnim pritiskom Amerike i zapadnih zemalja.
Ova varijanta je najprihvatljivija u situaciji podjele Sirije ili njene „samoizolacije“ (stvaranja takvih podjela u zemlji koje će Siriju držati u konstantnom građanskom ratu i dugoročnoj nestabilnosti, op.prev.), jer Turska pod vođstvom Erdogana nije ona nekadašnja Turska koja je od pada osmanskog carstva i uspostave republike vodila servilnu politiku naspram zapada. Uvlačenje Turske u dugotrajni i iscrpljujući rat, svjedno sa kurdskim snagama ili snagama nekih drugih etničkih i vjerskih grupa značajno bi usporilo ekonomski rast i politički uspon nove Turske, a to je upravo ono čemu se nadaju Sjedinjene Države, Izrael, i zapadnoevropske zemlje, općenito. Oni žele slabu i nestabilnu Tursku, naročito nakon što su im propali svi dosadašnji pokušaji, među kojima i vojni puč.
Pred Turskom je izbor: redefinisanje odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama i postavljanje tih odnosa na nove temelje ili ulazak u krizu odnosa sa SAD-om u kojoj će YPG biti iskorišten kao sila pritiska na Tursku, a moguće je da bi Turska bila uvučena u dugotrajan rat sa kurdskim militantima koji će je iscrpiti. Stvari će biti mnogo jasnije nakon Erdoganove posjete Sjedinjenim Državama.
Preveo: Abdullah Nasup
