Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
– Hvala Belkisi, kraljici od Sabe, iz njene priče naučio sam da su životinje, sa svojom životinjskom prirodom i zdravim instinktom, bolje od ljudi koji žive u zabludi. U davnoj prošlosti, kada je Nuh, a.s., pozvao ljude i životinje da se ukrcaju u lađu, niko od životinja nije ostao a da se nije ukrcao, dok su mnogi ljudi odbili da se ukrcaju u lađu, a u vrijeme kraljice Belkise, ptica Hudhud je prezrela postupak njezinog naroda koji se klanjao suncu umjesto Allahu. Za običnu pticu je to bio odvratan čin, a za ljude nije i oni su se svakodnevno klanjali suncu i ustrajavali u svojoj idolatriji.
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče naučio sam da ljudske riječi govore i otkrivaju mnogo o onima koji ih izgovaraju. Belkisi se svidjela poniznost Sulejmana, a.s., koju je prepoznala u njegovim riječima iz pisma koje joj je poslao, a koje je započeo riječima: ”Pismo je od Sulejmana”, samo to, od Sulejmana, nema nikakvih drugih titula: kralj, sultan, vladar svijeta, iako je Sulejman, a.s., uistinu bio kralj i vladar svijeta, vladar ljudi, džina, životinja i ptica.
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče saznao sam da plemenita osoba cijeni ljubaznost i divi se uzvišenim moralnim osobinama. Zbog zadivljenosti moralom Sulejmana, a.s., i njegovom skromnošću i plemenitošću, Belkisa je, nakon što je dobila pismo od Sulejmana, a.s., rekla svojim podanicima: ”Ja sam dobila hvale vrijedno pismo.”
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče naučio sam da narod nije stado koje vladar posjeduje i prema kojem se može ponašati kako hoće. Prije hiljade godina kraljica Belkisa je čovječanstvu održala lekciju o poštivanju naroda (podanika) i uvažavanju nihovog mišljenja. Kad je dobila pismo od Sulejmana, a.s., ona je okupila svoje ljude i rekla im: ”O velikaši” – reče ona – “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!” (En-Neml, 32.)
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče naučio sam da se vladari razlikuju, među njima ima onih koji su pravedni i onih koji su nepravedni. Najbolji vladari su oni sa kojima je njihov narod zadovoljan, a najgori su oni zbog kojih je njihov narod nesretan. Opisujući zemaljske kraljeve, Belkisa je rekla: “Kada carevi osvoje neki grad” – reče ona – “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti.” (En-Neml, 34.-35.) Zbog toga je Belkisa poslala dar Sulejmanu, a.s., da se uvjeri kojoj vrsti kraljeva i vladara on pripada.
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče naučio sam da nije ispravno da čovjek bude pošten i pravedan prema ljudima, a nepravedan prema samom sebi. Udaljenost od Allaha je najveća nepravda prema samom sebi i čim je Belkisa spoznala tu istinu preko Sulejmana, a.s., odmah se pokajala i rekla je: ”Gospodaru moj” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” (En-Neml, 44.)
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče saznao sam da civiliziranost nije u golotinji, unatoč bogatstvu, moći, vlasti i ugledu, Belkisina haljina je bila duga i prekrivala je njezino cijelo tijelo. Kada je ušla u dvoranu koja je bila popločana uglačanim staklom, Belkisa je zadigla svoju haljinu da je ne bi skvasila, jer je od uglačanog stakla mislila da je voda. Tako nas je Belkisa prije hiljade godina naučila da su duge haljine (tunike) bile odjeća kraljica, a ne samo običnih žena.
– Hvala kraljici Belkisi, iz njene priče naučio sam da, ko ostavi nešto u ime Allaha, Allah mu to nadoknadi i zamijeni boljim i ljepšim. Belkisa nije bila zaslijepljena svojom moći pred svjetlom istine, već je napustila kraljevstvo u Jemenu da bi postala dvostruka kraljica, kraljica na ovom svijetu i supruga Allahovog poslanika i kralja Sulejmana, a.s., i kraljica u Džennetu. Jer, nagrada je sukladna djelu.
