Autor: dr. Abdulmuhsin b. Muhammed el-Kasim / Preveo: Amir Durmić
Uzvišeni Allah je kazao: ”Elif Lam Mim. Ovo je Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.” (El-Bekare, 1-3)
Dakle, prvi opis kojim Uzvišeni Allah opisuje Svoje bogobojazne robove, jeste vjerovanje u gajb, tj. nepoznato i ono što je čulima nedokučivo. Svi imanski šartovi su zasnovani na vjerovanju u gajb pa ko god odbaci bilo koji od šest temelja imana, ne može se ni računati vjernikom. Odmah nakon toga, Svemilosni Allah spominje namaz kao prvi i osnovni praktični ibadet kojeg vjernici ustrajno obavljaju. Ne postoji nijedno djelo koje u islamu zauzima uzvišenije mjesto od namaza. Kada je Poslanik, s.a.v.s., u Jemen poslao Muaza b. Džebela, r.a., kako bi ljude pozvao u islam, rekao mu je: ”Prvo ih pozovi da samo Allaha obožavaju, pa kada Allaha spoznaju, obavijesti ih da im je On najstrože naredio da u danu i noći obavljaju pet dnevnih namaza…” (Muttefekun alejhi)
I ovdje vidimo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odmah nakon iskrenog vjerovanja ljude obavezao klanjanjem propisanih namaza, što dovoljno govori o obligatnosti ove dužnosti. Namaz je bio naređen i prethodnim poslanicima i vjerovjesnicima pa je Ibrahimu, Ishaku i Jakubu propisao molitvu: ”I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.” (El-Enbija, 73)
Hvaleći poslanika, Ismaila, Uzvišeni Allah ističe da je svojoj čeljadi namaz naređivao pa kaže: ”I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.” (Merjem, 55)
Uzvišeni Allah anmaz je naredio i Svome najodabranijem robu, i posljednjem vjerovjesniku rekavši: ”I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” (Hud, 115)
Obaveze ovog časnog ibadeta šerijatski obaveznik nije oslobođen niti u miru niti u ratu, niti na putu niti kada je u mjestu boravka, ni u stanju siromaštva niti bogatstva, pa čak ni kada je bolestna ili nepokretan, već mu namaz ostaje strogo naređen sve dok je pri svijesti i zdravom razumu. Uzvišeni Allah hvali Svoje robove koji obavljaju namaz pa kaže: ”Vjernici su uspjeli! To su oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju…” (El-Mu’minun, 1-3)
Kada su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitali koje je djelo Allahu najdraže, rekao je: ”Namaz (obavljen) u njegovo propisano vrijeme, a potom dobročinstvo roditeljima.” (Buhari) U komentaru ovog hadisa, Ibn Hadžer, r.h., rekao je: ”Da bi čovjek ustrajno obavljao namaze u njihovo propisano vrijeme i konstantno bio poslušan svojim roditeljima, dvije su Allahove stroge naredbe ljudima za koje je potrebna ogromna količina strpljenja i ustrajnosti, a to ne mogu ostvariti osim izuzetno iskreni Allahovi robovi.” Najveću džennetsku nagradu, a to je gledanje u Lice Svevišnjeg Allaha, nije moguće dostići osim kroz obavljanje namaza.
Poslanik, s.av.s., je kazao: ”Vi će te uistinu (na Sudnjem danu) vidjeti vašeg Gospodara baš kao što vidite mjesec (u noći uštapa), i ništa vas u tome neće omesti. Zato, ako ikako možete obavljajte namaz prije izlaska i prije zalaska Sunca, i ničem ne dozvolite da vas u tome spriječi.” (Muttefekeun alejhi) Ibn Redžeb, r.h., u komentaru ovog hadisa je rekao: ”Najveća nagrada u džennetu je viđenje Uzvišenog Allaha, a najvrijednije i najčasnije na dunjaluku su ta dva namaza (tj. sabah i ikindija namaz). Zato, onaj ko ih ustrajno bude obavljao i na njih posebno brižno pazio, nadati se je za takvoga da će u džennetu dostići najveću nagradu, tj. da će gledati u Lice Svemilosnog Allaha.” Pored svih ovih činjenica, porazno je znati da mnogi ljudi koji su rođeni kao muslimani ne obavljaju namaze redovno a neki među njima nikako, a za svoj nemar prema ovoj strogoj dužnosti sebi pokušavaju iznaći opravdanja. Svevišnjeg Allaha molimo da nam omili namaz i da ga ustrajno obavljamo sve dok se s Njim ne susretnemo.
