A, bili su uvjereni da je dovoljan velešićki mrak i malo olova da ubiju Mustafu Busuladžića. Nisu se nadali da će nakon nešto godina doći momenat da se pravedno sudi muslimanskom intelektualcu.
Ukoliko uspije drugi pokušaj imenovanja osnovne škole u Sarajevu po rahmetli Busuladžiću, biće to ispravljanje nepravde koju mu je diktatorski režim Josipa Broza i njegovih legata nanio samo zato što je ovaj intelektualac bio protivnik rigidnih ideologija kao što su komunizam i fašizam. Bilo bi to djelimično ispravljanje zuluma jer ubili su mladog čovjeka i to je nepopravljiva šteta.
Prvo preimenovanje škole u Skupštini Kantona Sarajevo nije uspjelo zbog toga što su poslanici Demokratske fronte i Naše stranke tvrdili da je Busuladžić “smatrao da žene ne trebaju imati ista prava kao muškarci, izlazak žene iz kuće i traženje posla je izjednačavao sa prostitucijom. Dalje, otvoreno je iznosio svoje oduševljenje što su Jevreji nestali sa sarajevske Čaršije“. Ovo je rekao poslanik DF-a Mario Vukasović.
Kao “dokaz” za posljednje, Vukasović i ostali su uzimali ove Mustafine riječi: “Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova“.
Kao što se može jasno vidjeti, u ovom citatu nema nikakvog oduševljenja zbog biološkog nestanka Jevreja sa Čaršije. Mustafa je bio oduševljen, ali nestankom špekulacija, prevara i izrabljivanja kao nehumanih načina trgovanja. Zar ima išta loše u borbi protiv toga? Zar ovdje ima dokaza da se radi o borbi protiv biološke egzistencije Jevreja? Da se htjelo reći da je Busuladžić ukrivu, trebalo je ponuditi argumente da Jevreji ovakvu nepoštenu trgovinu nisu donijeli na čaršiju. U ovom citatu nalazi se dokaz da je Busuladžić kritikovao i pojavu i njene nosioce, a ne Jevreje kao etničku grupu pa je rekao: “bez obzira na vjeru”.
Spočitavalo se Mustafi i da je omalovažavao žene jer je navodno pisao kako imaju manja prava od muškaraca. Članovi Demokratke fronte i Naše stranke, ali i ostali koji su ovako tumačili njegova djela, nisu suprotstavljeni Busuladžiću, oni, prije svega, negiraju Božije riječi kazane u Kur'anu po kojima je jasno koja je pozicija žene i koja je njena primarna uloga. “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima…” (en-Nisā, 34). Upravo je Busuladžić kroz duh ovih i ostalih islamskih načela posmatrao tadašnju ženu muslimanku pa je napisao: “Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice. Naše održanje zavisit će i od čvrstine i čistoće našeg porodičnog života. Nama kao i svim narodima, uvijek je više potrebno žena-majki, koje će odgajati čovjeka, nego liječnica i učiteljica”. Nadalje, Mustafa izlazak žene iz kuće i njeno traženje posla nikada nije izjednačio sa prostitucijom.
Kao što se vidi, iskrivljenim i tendencioznim tumačenjem Mustafinih riječi kojima je on, ustvari, pozivao na pošteniju trgovinu te retroaktivnim uskraćivanjem prava mladom muslimanskom intelektualcu da kroz prizmu i kriterije svoje vjere, islama, slobodno piše i poziva žene da daju prednost majčinstvu, neke nove nepoštene sudije – kao one koje su naredile velešićko strijeljanje – opet bi da ubiju mladića s fesom.
Vrijeme je da se djelimično ispravi nepravda iz 1945. kada su ubili Busuladžića.
Pročitaj još:
