Za razliku od svih probosanskih stranaka, koje su jedinstvene u stavu da odluka o reviziji tužbe BiH protiv Srbije zbog počinjenog genocida treba biti rezultat konsenzusa i adekvatno podijeljenih uloga vladinog i nevladinog sektora i njihovog zajedničkog pogleda na ratna dešavanja u BiH, SBB i predsjednik te stranke Fahrudin Radončić vješto izbjegavaju preuzeti svoju ulogu u toj inicijativi. A i SBB i Radončić lično bi trebali imati značajnu ulogu u konačnoj odluci zbog učešća u vladajućoj koaliciji i izbornog legitimiteta zasnovanog na rezultatima posljednjih općih izbora.
Umjesto toga, Radončić se vješto krije iza člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, prepuštajući njemu sva ovlaštenja i odgovornost pri donošenju takve odluke. Time bi Radončić sebi osigurao poziciju glavnog kritičara ukoliko se tužba ne obnovi, te s druge strane, izuzeće iz političkih posljedica koje bi obnavljanje tužbe izazvalo.
Naravno, otvorena je mogućnost da Radončić zapravo ima drugačije poglede na rat u BiH. U prilog tome ide i njegova izjava tokom svjedočenja na suđenju Naseru Keljmendiju, kada je, govoreći o ubistvu srpskog svata Nikole Gardovića u Sarajevu 1. marta 1992. godine, kazao da je rat u BiH počeo upravo tim ubistvom. Prebacivanje odgovornosti za početak rata u BiH na taj incident, koji se, usput rečeno, dogodio mjesecima nakon prvih napada JNA na teritoriju BiH, dovoljno govori o Radončićevim pogledima na uzroke i tok ratnih dešavanja u BiH. Radončićevo svjedočenje, kojim je ratno i postratno bošnjačko političko rukovodstvo proglasio mafijaškim i optužio Bošnjake da su ubistvom srpskog svata izazvali početak rata i opsade Sarajeva, poslužilo je kao krunski dokaz zvaničnicima i medijima u Republici Srpskoj u nametanju teze da je za početak rata u BiH odgovorna SDA i prvi predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.
Stoga ne čudi i pozitivan odnos zagovornika podjele BiH prema Radončiću, a taj odnos je također posljedica pristupa Dnevnog avaza, medija u Radončićevom vlasništvu, tim strukturama. Za razliku od gotovo svih bošnjačkih i probosanskih zvaničnika, kojima se u Radončićevim novinama redovno pripisuju izmišljene afere i skandali, imena Milorada Dodika i Dragana Čovića se, primjera radi, rijetko spominju u negativnom kontekstu. Iako se aferama navedenog dvojca i članova njihovih političkih opcija već odavno bave ili su se bavile pravosudne institucije u BiH, one očigledno nisu dovoljno atraktivne za Radončićeve medije.
Uzalud su bila i neprestana Radončićeva uvjeravanja kako on ne diktira uredničku politiku Dnevnog avaza, te kako pokušava „pridobiti naklonost“ medija kojeg je osnovao. Da je stvarnost drugačija pokazalo je posljednje ročište na suđenju lideru SBB-a pred Sudom BiH, kada su tokom prezentovanja sadržaja presretnutih razgovora objavljene i direktne upute Fahrudina Radončića urednicima Dnevnog avaza.
Radončić je Indiri Ćatić, novinarki i nekadašnjoj urednici u Dnevnom avazu, rekao da „pripremi onu dvolisnicu što smo govorili“ i da se objavi „o političkoj montaži na Kosovu“ na 5-6 kartica teksta, na šta je ona potvrdno odgovorila. U drugom telefonskom razgovoru joj je sugerisao kakav naslov da stavi na tekst, rekavši da napiše „Proces na Kosovu je mrtav kao i montaža u slučaju tzv. naručenog ubistva Bakira Hadžiomerovića“.
Zanimljiv je, ali poprilično indikativan, pristup „utemeljitelja“ Dnevnog avaza prema bošnjačkim političkim snagama, nasuprot onima koji ne skrivaju svoje secesionističke namjere. Taj pristup su, sudeći prema Radončićevim neuspješnim pokušajima da zadovolji lične ambicije sjedanjem u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, osujetili i građani, koji izbjegavanjem štrihiranja njegovog imena na glasačkim listićima nisu dozvolili taj epilog. Aktuelni rat kojeg Radončić preko Dnevnog avaza vodi protiv svih potencijalnih protivkandidata na narednim izborima pokazuje da će lider SBB-a još jednom pokušati zasjesti na mjesto lidera bošnjačkog naroda u BiH.
Međutim, zahvaljujući vlastitom odnosom prema tom narodu i onome što je taj narod preživio tokom agresije, ni „zadobijanje naklonosti“ medija u njegovom vlasništvu mu neće biti od velike koristi, pogotovo ukoliko se novinari tog lista umjesto profesionalne obrade bilo kojeg značajnijeg političkog, ekonomskog ili društvenog pitanja i ubuduće budu bavili samo izmišljenim tvz. skandalima bošnjačkih političara. I uporno pri tome zaobilazeći Čovića i Dodika, koje, nema sumnje, “utemeljitelj” štiti od takve zlurade propagande. Naravno, neće pisati ni o skandalima koje pravi Radončić, poput onog na suđenju u Prištini, jer on je očito “uspio steći naklonost Avaza”.
Faktor.ba
