Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kad god čitamo biografiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i biografije njegovih ashaba, divimo se snazi njihovog imana, njihovoj iskrenosti, dosljednosti u vjeri, hrabrosti i pouzdanosti, toliko da je glas jednog od njih vrijedio koliko stotinu ili hiljadu vojnika.
Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za Ebu Talhu el-Ensarija: ”Ebu Talhin glas u vojsci je bolji od hiljadu ljudi.”
To isto je hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, govorio za Ka'ku ibn Amra et-Temimija.
A kada je Amr ibn As, radijallahu anhu, zatražio pomoć od halife Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, hazreti Omer mu je napisao: ”Šaljem ti u pomoć četiri hiljade vojnika: Zubejra ibn Avama, Mikdada ibn Esveda, Ubadu ibn Samita i Meslemu ibn Mahleda, svaki od njih vrijedi koliko hiljadu ljudi.”
Hvala Allahu, Koji nam je omogućio, ne samo da čitamo o nestvarnoj hrabrosti i vrijednosti prve generacije muslimana, već da svojim očima gledamo i slušamo mudžahide čiji glas je vrjedniji od hiljade vojnika. Jer, uistinu, danas svaki palestinski borac za slobodu vrijedi koliko hiljadu vojnika.
Neustrašiva mladost i ponos Gaze i cijelog ummeta, bacila je na koljena moćnu okupatorsku i zločinačku cionističku vojsku, i ulila im strah u srca, toliko da im se ledi krv u žilama i na spomen ovih mudžahida, a kamo li na pomisao da se s njima bore prsa u prsa.
Čak i onda kad su srca došla do grla, kad su svi pomislili da je gotovo i da će ih moćno cionističko oružje natjerati na predaju ili ih izbrisati sa lica zemlje, palestinski borci nisu posumnjali u Allahovu pomoć ni za treptaj oka. Njihov tevekkul i pouzdanje u Allaha, veće je od svakog rata, od svake sile i moći, i od svakog razočarenja, jer su svoja srca vezali za Svemoćnog Allaha.
Stoga nas ovi neustrašivi mladići, u kojima je iznova oživio san o slobodi i koji su odbili da pjevaju i ponavljaju pjesmu (mantru) nevjerne i nemarne gomile, neodoljivo podsjećaju na malobrojnu skupinu ashaba u Bici na Bedru, za koju su nevjernici i munafici govorili da ih je njihova vjera obmanula i da će svi stradati, a koju je alžirski mislilac i književnik, Bešir el-Ibrahimi ovako opisao: ”Oni su vjerovali da je ono zbog čega se bore istina od njihovog Gospodara, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – onaj koji ih poziva u islam -, istiniti i pouzdani Allahov poslanik, i da je njihova smrt na putu islama put u Džennet koji im je obećan. Oni su njegovu vječnost zamišljali kao da je gledaju očima, a Allahovo obećanje džennetske nagrade, kao sigurni dobitak, te da između njih i ulaska u Džennet nema ničega osim razdvajanja duše od tijela.
Vjerovali su da nema spasa od smrti i da će ih smrt neminovno susresti, i da su ljudske duše zalog ili roba. Što se tiče zalogâ, oni se moraju vratiti, a što se tiče robe, ona ima tržište i ima svoju vrijednost i cijenu, pa su oni kao tržište izabrali polje džihada i trgovinu sa Allahom, a cijena takve trgovine je Allahovo zadovoljstvo i Njegova blizina.
To je duh koji je prekrio tu malu skupinu kada su se sukobile dvije vojske, Allahova vojska i vojska koja je obožavala Lata i druge kumire, u Bici na Bedru. To je moć pred kojom je sićušan i beznačajan cijeli svijet, i nemoguće je da nosilac ovog duha bude poražen.” (El-Âsâr, V/85.)
