Moramo to naučiti kao narod, kao sudionici u društvenom životu: u normalnim uslovima svi akteri određenog stanja su neutralni ili pozitivni. Međutim, u kriznim situacijama, kada treba jasno reagovati i dati doprinos njenom raspletu, e tada se ukazuje pravo lice, odnosno uloga pomenutih aktera.
Krizna situacija je ova, ovih dana kada se odlučuje o podizanju revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije. Jasno se sada vide prijatelji i neprijatelji BiH. U ovom odsudnom trenutku šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Jonathan Moore je protiv revizije presude. Moore je šokirao dio javnosti koja je dočekala kokarde, VBR-ove, masovne grobnice, silovanja, klanja sugerišući da se ne ide u obnovu tužbe protiv Srbije.
Podsjećamo, Moore je prošle godine pohitao u Jajce kako bi osudio i spriječio pokušaj Bošnjaka da osnuju školu na bosanskom jeziku jer njihova djeca nisu mogla ostvariti svoja prava u postojećim školama gdje su bili primorani nastavu pratiti po hrvatskom planu i programu. Također, potrebno je naglasiti da Moore ništa konkretno nije učinio na suzbijanju kršenja prava bošnjačke djece, ne samo u Jajcu, nego i u mnogim drugim dijelovima BiH, prvenstveno u RS-u. Valjda mu je normalno da bošnjačka djeca uče srpski i hrvatski jezik, njihove historije i to na nematernjem jeziku. Isto kao što mu je normalno da Hava Tatarević i hiljade drugih žrtava ne traže istinu pred Hagom za svoje sinove. Podsjećamo, OSCE se primarno bavi jačanjem sistema obrazovanja. Time se ne bavi Moore, ali pravom da. Non grata, persono!
