SAFF

Nose li Hrvati genocidni gen iz Jasenovca?

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Fatmir Alispahić

Hrvatska je pred ambisom rasizma i islamofobijskog fašizma, zbog sve češćih i sve brutalnijih verbalnih nasrtaja na muslimanske izbjeglice sa Bliskog istoka. Bila bi velika šteta da se Hrvatska vrati u mračnu i još neispisanu prošlost, kada su bošnjački prognanici doživljavali brojne neprijatnosti od hrvatskih ekstremista koji su povjerovali u Tuđmanovu budalaštinu da je Domovinski rat ujedno borba i za predziđe kršćanstva. Veličanstvena pobjeda i oslobođenje Hrvatske od velikosrpske okupacije kao da ne ostavljaju prostor za propitivanje mračnih strana, onako kako pobjeda Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu ne ostavlja prostor za objektivizaciju pokolja u Bleiburgu. Misli se da je to neko protiv Domovinskog rata, ako se kaže da je sramotna uloga Franje Tuđmana u okretanju leđa bošnjačkom savezništvu, a zarad pakta sa balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem. Misli se da je neko protiv antifašizma ako kaže da su zločini u Bleiburgu ravni onima u Jasenovcu. Zapravo su obje pobjede, i Titova i Tuđmanova, imale svoje mrlje o kojima su šuti, jer je pravda pobijedila nepravdu. Baš zbog te šutnje, kojom se pod tepih sakriva prljavština iz Domovinskog rata, hrvatsko bi društvo trebalo imati mnogo senzibiliteta za islam, i općenito, pitanja multikulturalnosti. A dogodilo se da dolazak sirijskih izbjeglica otvori ambise rasističkog, bezmalo hitlerovskog tumačenja razlika među rasama i narodima.

Sirijski četnici napadaju Vukovar

Za početak bismo se mogli zapitati kakva je razlika između kolone hrvatskih izbjeglica koje napuštaju Vukovar i kolone sirijskih izbjeglica koje napuštaju neke svoje Vukovare? Postoji razlika. Sirijci su bogatiji, jer su decenijama živjeli u jednoj od najstabilnijih i ekonomski najprosperitetnijih država u Svijetu, imali su dobre univerzitete, dobro obrazovanje, dobru socijalnu zaštitu i visok standard. Sirija je prva demokratija Bliskog istoka. Kolijevka civilizacije po mnogo čemu. Drugo je pitanje što neznanje opće prakse, koje proizilazi iz evrocentričnog šovinizma, nastoji sirijski narod gledati kao potomke divljih jal afričkih jal azijskih plemena. Ali, to što su Sirijci bogatiji od Hrvata, što su u tom bogatstvu imali više vremena za obrazovanje i uživanje u lijepim stvarima, uopće ne bi trebalo biti relevantno za tretman istovjetnosti jedne i druge tragedije: one kolone izbjeglica iz Vukovara, i ove kolone izbjeglica iz Sirije. To jednako irelevantno kao kad bi neko kazao kako su Hrvati, zato što su Evropljani, nešto pametniji i finiji od Sirijaca, koji su sa Bliskog istoka. A upravo na takvim premisama razvija se novi hrvatski rasizam.
Apsolutno je neprihvatljivo poistovjećivanje sirijskih izbjeglica sa četnicima i velikosrpskom okupacijom! Upravo to se dogodio u jednoj televizijskoj ilustraciji koja je remake ratne parole da „Vukovar nikad neće biti srpski“. Naime, u emisiji „Bujica“, Osječke TV, od 21.09.2015, data je fotografija vukovarskog vodotornja sa natpisom da Vukovar nikad neće biti muslimanski tj. sirijski. Ko ne zna o čemu se radi, pomislio bi da neka muslimanska vojska upravo napada Vukovar, kao što su ga napadali četnici, te se sa istim domoljubnim žarom Vukovar brani od tih zlotvora. Ne radi se o nekom alternativnom mediju, facebook profilu, nečemu što bi sebi moglo dozvoliti luksuz neozbiljnosti, neobrazovanosti i rasizma. Radi se o Osječkoj TV, čiji bi urednici morali znati da tako ne vrijeđaju sirijske izbjeglice i islam, već da vrijeđaju žrtve Ovčare, Domovinski rat i hrvatski slobodarski kredibilitet, jer cjelokupnom hrvatstvu odriču moralni senzibilitet za ljude koji po svemu nalikuju na onu kolonu izmučenih vukovarskih izbjeglica. Sirijski nesretnici koji bi morali Hrvatsku podsjetiti na hrvatske izblegličke patnje, u vrijeme velikosrpske okupacije, koriste se za podsjećanje na četnike. Ispade da su sirijske izbjeglice iste kao i oni koji su ubijali Hrvate na Ovčari, namjesto da se sirijske izbjeglice čitaju kroz povijesno iskustvo vukovarskih izbleglica. A zašto se ovo radi? Možda ćemo stvar bolje razumjeti kada se upoznamo sa rasističkim tezama iz teksta Tomislava Sunića, pod naslovom „Naprijed Hrvatska – u novi kaos“. Ne postoji rečenica u koju bi se mogao sažeti raskošni rasizam iz ovog teksta. Temeljna je nakana da se pokaže kako Hrvati i afroazijski migranti nisu ista ljudska bića, pošto su Hrvati više ljudi, a ovi poluljudi, pa Hrvatskoj od tih poluljudi prijete razne opasnosti, u vidu kriminala, terorizma, i sl. Možda nam to objašnjava postupak Osječke TV, u kojoj se neko dosjetio da sirijske izbjeglice izgledaju previše divlje, nekako su nalik na četnike, pa ne dolazi u obzir praviti ikakvu paralelu sa vukovarskim izbjeglicama, već je primjerenije Hrvate prikazati kao „predziđe kršćanstva“ koje je zabrinuto zbog najzde nekih tamo gmizavaca, skakavaca i buba-švaba u ljudskom obliku.

Tomislav Sunić se na početku svog uratka pita – kakve će znanstvene i kulturne koristi imati Hrvatska od tisuća afroazijskih migranata? – čime implicira da su ta afroazijska stvorenja nesposobna za znanstvene i kulturne vertikale vrijednosti. Sunić, zapravo, svjedoči da je on sam neobrazovan i barbaroidan, čim kriterij rase uzima kao mjeru sposobnosti za sudjelovanje u znanstvenim i kulturnim sferama. Ozbiljan intelektualac bi na osnovu znanstvene tradicije, broja i opremljenosti univerziteta u Siriji, mogao čak pretpostaviti da je prosječan Sirijac, vjerovatno, obrazovaniji od prosječnog Hrvata. S obzirom na životni strandard, prosječan Sirijac je živio bolje od prosječnog Hrvata. A to što Hrvati ovog časa žive u miru i stabilnosti, a Sirijci u izbjegličkim kolonama, nema veze sa mogućom usporedbom u pogledu nacionalnog doprinosa sferama znanosti i kulture.
Potom, Tomislav Sunić postavlja jedno pitanje na koje bi svaki površni poznavalac postkolonijalne kritike znao odgovor: „A zašto među Afrikancima i ljudima s Prednjeg i Srednjeg istoka gotovo da nema niti jedan nobelovac, niti jedan astrofizičar, niti jedan kemičar svjetskog glasa?“ Sad bi pred intelektualcem Tomislavom Sunićem trebalo otvoriti udžbenike općeg znanja, pa mu pokazati šta je sve u Evropu došlo sa istoka. To, naravno, nećemo učiniti, iz uvjerenja da nema merdijana i rase na Zemlji koji su više ili manje zaslužni za razvoj civilizacije, jer je odsvakog i odsvalke došlo poneko dobro. A to što zapadna civilizacija kao vrijednosnu tačku uzima sebe, stvar je diskursa moći koji određuje kulturalna kretnja. Analizirajte književnu produkciju muslimanskih pisaca na Zapadu, ili dobitnike Nobelove nagrade za književnost, pa ćete vidjeti da su u igri samo oni „istočni“ autori koji su konfrontirani sa Istokom, kroz onaj kolonijalni diskurs koji Zapad drži kao ideološku smjernicu.

Jasenovački gen

Tomislav Sunić tone dublje u rasističke perspektive, jer ljudska bića nezapadnog porijekla vidi u obrnutoj proporciji, kao manje pametna, a više fizički spremna, pa veli: „Veliki broj Afroamerikanaca vrlo je aktivan u športu – u košarci, ili su kao vižljasti Etiopljani najbolji trkači maratona – dočim ih gotovo nema među pilotima zrakoplova u Americi i Europi“. U pravu je Sunić, nedopustivo je malo neevropskih pilota u svijetu. U pravu je i kad veli da – „od 2,5 miliona zatvorenika u Americi dvije trećine su Hispano-Amerikanci i Afroamerikanci“. Ali, da li je problem u njima, ili je problem u diskriminatorskom sistemu koji je od njih napravio građane drugog reda i ljude sa društvene margine? U svijetlom Parizu postoji svojevrsni geto za muslimane, u Općini Saint-Denis, u kome je zakonski oivičena muslimanska (ne)jednakost. Neko se onda čudi zašto je u ovom getu više kriminala nego u drugim dijelovima Pariza. Slično je i u nekim drugim evropskim gradovima, u kojima su imigrantske zajednice getoizirane i administrativnim blokadama udaljene od centra. Uistinu je rasistički tvrditi da je jedna rasa više sklona kriminalu od druge rase, ali, Sunić se protivi UN-ovoj deklaraciji koja kaže da je rasa socijalni konstrukt i da nema nikakve veze s nasljedstvom i biologijom. Po njemu bi, onda, ispalo da je svaki Hrvat koji se našao u zatvoru, možda, genetski iz Zimbabvea. Jer, ako je biologija ta koja određuje lopove i ubice, onda bi svaki ubica ili lopov iz Hrvatske, Njemačke ili Švedske morao imati nekakve veze sa afroazijskim genetskim materijalom. Možda mu je tata bio Kinta Kunte. Autor Sunić uopće ne sumnja, jer veli da se – „ljudski karakter i inteligencija ne mogu naučiti, oni se isključivo nasljeđuju, baš kao nečija padavica, nečiji platfus, Alzheimerova bolest“… To bi ga značilo da su afroazijski migranti naslijedili da budu divljaci, kao što su evropski kršćani, možda, naslijedili da budu krstaši. Te duhovite besmislice koje proizilaze iz rasističkog poimanja svijeta nisu duhovite onima koji konzumiraju tu vrstu mentalnog otpada, budući da na zatrovao pametne i vrijedne Nijemce.

Taman kad pomisliš da Tomislav Sunić, vrli glasnogovornik novog hrvatskog rasizma, nema šta više lupiti, a ono se u tekstu svjetskih razmjera odjednom pojavi “muslimanski jaran iz Bosne“, kao vezivni element sa afroazijskim civilizacijskim pustinjama. Kritikuje Sunić njemačkog kardinala Reinharda Marxa koji je pozvao afroazijske migrante u Njemačku, kritikuje i Angelu Merkel, ali, stavlja do znanja da migranti takav „humanitarni i samaritanski rječnik“ ne mogu čuti među svojima – „jer je tamo stoljetno pravilo kandžija, što su davno opisali Marko Marulić i Ivo Andrić“. A među one koji bi po sirijskim izbjeglicama udarili kandžijom, namjesto da ih dočekaju „humanitarnim i samaritanskim rječnikom“, autor Tomislav Sunić navodi i „muslimanske jarane iz Bosne“. Za Sunića su „muslimanski jarani iz Bosne“ dati u istom kontekstu sa „turskim policajcem u bivšem izbjegličkom logoru“ ili sa „jordanskim vlastima“, a svi oni zajedno imaju „kandžiju kao stoljet no pravilo“. Ivo Andrić je to opisao i kao nabijanje na kolac. Sve u svemu, golemo je to divljaštvo u koje je smješten i „muslimanski jaran iz Bosne“.
Baš ovaj „muslimanski jaran iz Bosne“ razotkriva klerorasističku pozadinu Sunićevog teksta. Sunić zna da su Bošnjaci bosanski starosjedioci, da posljednja znanstvena istraživanja pokazuju u Bošnjaka najkonzistentniji genetski materijal, za razliku od Srba, recimo, koji su nam genetski prihajali iz Male Azije. Ćaća im je Turčin, reklo bi se. Zašto bi se onda Bošnjaci našli u ovoj Sunićevoj logici, ako genetski i biološki pripadaju evropskom krugu? Zbog vjere!!! Baš tako: zbog vjere!!! Islam je isključivi kriterij koji određuje Sunićeve rasističke stigme. Evo, Bošnjaci su Evropljani, nemaju genetske i biološke veze sa afroazijskim migrantima, ali Tomislav Sunić za „muslimanske jarane iz Bosne“ veže metaforu kandžije. Tako mu je to radio i Franjo Tuđman, pa se uz hrvatski genetski materijal zalijepilo otvaranje koncentracionih logora za Bošnjake, čime se neminovno uspostavila transhistorijska veza između Jasenovca i Heliodroma, odnosno Dretelja. Tu genetsku vezu upravo nastavljaju jastrebovi novog hrvatskog rasizma, oličenog u veoma opasnim i uznemirujućim tekstovima. Napose, sam Tomislav Sunić piše da biološko nasljedstvo i geni igraju važnu ulogu u političkom i kriminalnom ponašanju svakog čovjeka“, dakle, svakog naroda. Takvom bi se logikom u Hrvata mogao ustanoviti jasenovački gen.

Na žalost, Sunićeva površna analiza njemačkog aspekta izbjegličke krize u Evropi razasula se zbog rasističkog vatrometa. A radi se o centralnoj tački evropske budućnosti, s obzirom na pretpostavku da su se nekolike evropske zemlje udružile protiv njemačkog liderstva, koje sada, uz pomoć njemačke kancelarke Markel, nastoje ugušiti socijalnim teretima koji propizilaze iz ulaska izbjeglica. U pravu je Sunić kad govori o silnoj navali izbjeglica na Njemačku. Zašto baš Njemačka, a ne Francuska, Britanija, Italija, Švedska? Zato što je ovo nastavak starih antagonizama, u kojima ovaj put sudjeluje i cionistički Izrael, preko svoje marionetske tzv. Islamske države, te tvornice smrti i straha, zbog kojeg Sirijci napuštaju svoju zemlju. Ova zavjera protiv Njemačke, i unutar Njemačke, najvažniji je aspekt izbjegličke krize, kao i činjenica da se na prostoru raseljene Sirije stvara tzv. „Veliki Izrael“. Ali, to Tomislav Sunić nije vidio. On je vidio samo genetsko naslijeđe, kao faktor političkog i kriminalnog ponašanja afroazijskih migranata. Da bi stekao znanstvenu vjerodostojnost i objektivnost, prvo bi morao analizirati jasenovački gen u Hrvata.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA