Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hakim ibn Hizam, radijallahu anhu, tražio je od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imetak, pa mu je dao, pa je opet tražio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je šta je tražio, zatim je i treći put tražio, pa mu je dao, a zatim mu je rekao: ”O Hakime, zaista je ovaj imetak sladak i privlačan, pa ko ga uzme na velikodušan način (bez pohlepe), imat će berićet u tom imetku, a ko ga uzme pohlepno neće imati berićeta u njemu i bit će kao onaj koji jede, a ne može se zasititi. Gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje ruke (ona koja prima)!” Tada je Hakim ibn Hizam, rekao: ”Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, neću više ni od koga ništa tražiti sve dok ne napustim ovaj svijet.”
Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na Ahiret, Ebu Bekr, radijallahu anhu, postao je halifa muslimana i kad je dijelio imetak koji pripada muslimanima, pozvao je i Hakima ibn Hizama da mu dadne njegov dio, ali je Hakim odbio uzeti imetak.
Kada je hilafet preuzeo Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, i on je, dijeleći muslimanima imetak, pozvao Hakima ibn Hizama, ali je on odbio uzeti taj imetak. Tada je hazreti Omer, rekao: ”O muslimani, uzimam vas za svjedoke da sam davao Hakimu ibn Hizamu njegov udio u imetku, pa je on to odbio uzeti.” (Muttefekun alejhi)
Davno je rečeno: ”Novac (imetak) je najgori gospodar, a najbolji sluga.”
A to znači da je onaj ko je zgrtanje imetka uzeo sebi za cilj, poput njegovog roba, jer je njegov cilj povećati imetak i nije ga briga je li to halal ili haram imetak. A onaj ko je novac i imetak učinio sredstvom, on živi dostojanstveno i umire dostojanstveno. Naravno, bogatstvo i sakupljanje novca nije sramota, ali je sramota kad se čovjek pretvori u mašinu i alatku za zgrtanje imetka.
Berićet u imetku imat će onaj ko ga uzme velikodušno, tj., onaj ko ne dodijava sa traženjem od drugih, ko nije pohlepan i nezasitan; njegov imetak će se umnožavati i rasti, i to je halal imetak u koji Allah spušta berićet, i čovjek osjeća slast i zadovoljstvo u takvom imetku.
A neće imati berićeta u imetku onaj ko ga uzima pohlepno, tj., ko ga uzima insistiranjem i dodijavanjem u traženju od ljudi, ko iščekuje da dobije ono što drugi posjeduju i opterećuje one koji udjeljuju. Allah će uništiti berićet u tom imetku, pa će vlasnik takvog imetka biti nezadovoljan i nezasit.
Jedan od prizora Allahove veličine je taj što je učinio da su ljudi potrebni jedni drugima, a da je istovremeno Allah neovisan od svih stvorenja. Da, čovjek ima neku potrebu i prisiljen je pitati i tražiti od drugih, u tome nema ništa loše, jer smo mi upućeni na međusobnu podršku i pomoć. Jer, šta da radi bolesnik kojem je neophodno uraditi operaciju koju mora skupo platiti, ili šta da radi čovjek koji ima mnogobrojnu porodicu, a kojeg bolest sprječava da radi i privređuje za svoju djecu i porodicu?
Naša je dužnost potražiti takve i saosjećati sa njihovim potrebama, i još je ljepše dati im prije nego što zatraže našu pomoć, jer mnoge dostojanstvo sprječava od traženja unatoč njihovoj potrebi. Obećavajući neizmjernu nagradu za udjeljivanje imetka upravo ovakvim kategorijama siromaha, Allah, dželle šanuhu, rekao je: ”A ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo. I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. – A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.” (El-Bekara, 273.)
