Grupa aktivista uz podršku Centra za nenasilnu akciju u decembru je nastavila s akcijom obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u Bosni i Hercegovini te je tako u 11 akcija obilježeno osam lokacija na području Livna, Ljubuškog i Čapljine.
Domovi kulture, škole, sudovi, policijske stanice i druge lokacije tokom rata u Bosni i Hercegovini korištene su kao mjesta zatočenja, mučenja, nehumanog postupanja i ubistava, a nakon rata nisu obilježena na adekvatan način kao mjesta stradanja.
Tokom decembarske akcije obilježeno je pet lokacija zatočenja Bošnjaka u Livnu: Dvorana “Dalibor Perković Dali”, garaže Elektroprivrede, zgrada bivšeg Komiteta te objekti osnovnih škola u naselju Zabrišće i Orguz. Pomenute lokacije su tokom ljeta i jeseni 1993. a počevši od 21. jula 1993. služile kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti s područja Livna. Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, ispitivanjima, prisilnim premještanjima, zlostavljanjima i premlaćivanjima. Upravu nad objektom imale su jedinice HVO-a. Prema navodima Udruženja logoraša 21. juli iz Livna za ove zločine još uvijek niko nije osuđen.
Objekt Vojno-istražnog zatvora u Ljubuškom je u periodu od aprila 1993. godine do marta 1994. godine imao funkciju zatočeničkog objekta za zarobljene bošnjačke civile i vojnike ARBiH bošnjačke nacionalnosti, pod kontrolom Vojne policije HVO-a. Zatočeni su fizički zlostavljani, prisilno premještani i ubijani. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je za zločine počinjene u Vojnom istražnom zatvoru u Ljubuškom po komandnoj odgovornosti osudio čelnike HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brunu Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Sud BiH je za zločine počinjene u Vojno istražnom zatvoru u Ljubuškom osudio upravnika zatvora Ivana Kraljevića na kaznu zatvora u trajanju od godine i tri mjeseca, i pripadnike Vojne policije HVO- a Stojana Odaka na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i Vicu Bebeka na kaznu zatvora u trajanju od godine.
Objekat Silos u Čapljini je u periodu od 13. jula do 23. avgusta 1993. godine imao funkciju zatočeničkog objekta za zarobljene civile, žene, djecu i starije osobe bošnjačke nacionalnosti. Objekt je bio pod kontrolom Vojne policije HVO-a. U tom periodu su osim žena i djece, dovođeni i muškarci Bošnjaci s područja okolnih sela i Čapljine. Zatočenici su bili u prenatrpanim prostorijama u nehumanim uslovima s ograničenim pristupom hrani i vodi.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je za zločine počinjene u Vojnom istražnom zatvoru u Ljubuškom po komandnoj odgovornosti osudio čelnike HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brunu Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Regionalni sud u Splitu osudio je Marinka Marića na četiri i pol godine zatvora, a Željka Rodina na tri godine i deset mjeseci zatvora za zločine počinjene u ovom objektu.
Anadolija.
