Pripremio: Abdusamed Bušatlić
Egipatski sud je 16. marta, 2015. godine, uputio zahtjev egipatskom muftiji tražeći od njega da se izjasni u vezi presude o smrtnoj kazni vođi Muslimanske braće, Muhamedu Bedi'i i još 21 članu tog pokreta. Među članovima i visokim zvaničnicima Muslimanske braće kojima je egipatski sud odredio smrtnu kaznu jeste i dr. Salah Sultan koji je inače i član Svjetske unije muslimanskih učenjaka. Šejh Salah Sultan je, zajedno sa svojim sinom Muhamedom, osuđen zbog optužbe da su formirali operativni štab za koordinaciju narodnog pokreta nakon nasilja koje je provela egipatska vojska na trgovima Rabi'a i Nahda. Nakon nove presude egipatskog suda o pogubljenju njegovog oca, Muhamed Sultan je napisao i poslao dirljivo pismo svojoj majci i ostalim članovima porodice.
”U ime Allaha Milostivog, Samilosnog! Uzvišeni Allah je objavio: ”A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.” (Er-Rum, 60.)
Draga i voljena majko, Esma; draga braćo: Hana, Velid, Hamas i Omer; voljena djeco i djeco moje braće: Emin, Ilijas i Lina!
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Postoje prelomni trenuci, u životu svih nas, u kojima se dešavaju određene promjene. Ti trenuci nekada utječu na razum, nekada na tijelo, nekada na dušu, ali su rijetki trenuci koji djeluju na sve troje odjednom, tako da se riječima ne daju i ne mogu opisati. Međutim, jučer se desio upravo jedan takav, jedinstven, izniman trenutak koji se vjerovatno više nikada neće ponoviti u mome životu.
Naime, nismo čuli konačnu presudu, pa smo u tišini i strahu čekali da nam je zatvorski oficir prenese. Kada smo konačno saznali kakva je presuda izrečena, moj pogled se sreo sa očevim pogledom, i to je bio taj trenutak o kojem vam govorim. Činilo mi se da sam bio spreman da čujem bilo kakvu presudu i odluku, ma koliko daleko otišla u svojoj nepravdi i zulumu nad svima nama.
Čak sam obećao da ću biti izvor snage i postojanosti za sve one oko mene, i bio sam se pripremio šta ću reći, zapravo sam već bio počeo razmjenjivati neke riječi sa braćom zatvorenicima. Ali, kada sam pogledao babu u oči, nisam se mogao kontrolirati a da mu se ne bacim u krilo.
Ne, nije tome bio razlog presuda, već taj zadovoljni pogled koji je sasvim jasno govorio da se moj babo pouzdao u Allaha i da je Njemu u potpunosti prepustio svoj slučaj.
Taj iskreni osmijeh kojim je gledao u lice strahu i smrti, s potpunim ubjeđenjem i sigurnošću da je smrt na Allahovom putu (šehadet), koja je bila na pragu, upravo ono obećanje koje mu je obećano. Te poznate ”sultanske” grudi bile su ispunjene ljubavlju, smirenošću i ubjeđenjem u Allahovu pomoć. Bio je to trenutak duboke šutnje. Trenutak kad sam u potpunosti shvatio i spoznao ko je zapravo Salahuddin Sultan – uvaženi šejh, istinski alim, vođa, mudžahid, brižni otac, plemeniti muž, pravi brat i iskreni prijatelj. To je lav koji se ne boji nikog osim Onoga Koji smrt i život daje.
Taj trenutak za mene je utjelovio najveličanstvenije značenje, a to je da čovjek treba biti siguran da njegova sudbina nije u njegovoj ruci, već da se treba predati volji Mudrog, Sveznajućeg, Milostivog i Blagog, Allaha, dž.š., i da je svaka odredba isključivo u Njegovoj ruci te da vrijednost ljudske slobode dolazi sa vrijednošću robovanja Stvoritelju.
Osjetio sam to i naučio u tom iznimnom trenutku šutnje. A onda mi je otac, kao da mi je čitao misli, šapnuo na uho: ”Sine, mi smo naše živote prodali Allahu i On s njima radi šta hoće, bez potrebe da išta pita.” Odgovorio sam mu: ”Da, oče! Divne li trgovine i divan je Onaj s Kime smo sklopili trgovinu.”
Ja sam na ovaj način htio s vama podijeliti nešto od jučerašnje atmosfere koja nam je podigla moral, povećala iman, učvrstila volju i donijela radosne vijesti o skorom izbavljenju, uz Allahovu pomoć. Kao i da naučite i saznate ko je bio vaš otac, da učite od njega, da se uvijek ponosite njime. A što se njega tiče, pa on je povjeren Čuvaru Pouzdanom, Koji nikada neće pronevjeriti ono što Mu se povjeri.
”A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekara, 112.)
”I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139.)
”One kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je Nama Allah i divan je On Gospodar!’ i oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude Njima zadovoljan, – a Allah je neizmjerno dobar. To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Ali Imran, 173.-175.)
Ostavljam vas u amanet Gospodaru potlačenih, Koji je, odgovarajući na dovu mazluma kojem je nasilje učinjeno, rekao: ”Tako mi Moje Uzvišenosti i veličine, pomoći ću te, prije ili kasnije!”
