Piše: Nebil ibn Abdulmedžid en-Nešmi
Priredio: Semir Imamović / Saff.ba
51. Nemoj da prošlost, ma kava ona bila, bude barijera između tebe i dobrih djela. Svaki novi dan je tvoj dan i iskoristi ga. Na to ukazuju riječi Uzvišenog: „Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.” (El-Bekare, 134) Što je bilo, bilo je, gledaj naprijed, nastoj nadoknaditi propušteno i ispraviti pogrešno.
52. Od snage oslonca na Allaha, dželle šanuhu, (tevekkula), ovisi snaga duševnog smiraja i zadovoljstva. Oslonac na Allaha, dželle šanuhu, izuzetno je važan i nezmajenjiv faktor u nošenju s dunjalučkim iskušenjima i nedaćama. Kaže Uzvišeni: „Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.” (El-Bekare, 137)
53. Maloumnu osobu (osobu kratke pameti) moguće je prepoznati po nesuvislim i nerazumnim riječima i djelima. Moguće će je čak i predvidjeti šta će takva osoba kazati i uraditi, prije nego izusti ijednu riječ i napravi ijedan pokret. Potvrdu toga nalazimo u riječima Uzvišenog: „Neki ljudi kratke pameti reći će: ”Šta ih je odvratilo od kible njihove prema kojoj su se okretali?” Reci: ”Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.” (El-Bekare, 142)
54. Neke želje/čežnje ostvare se i prije nego ih izgovorimo i zatražimo od Allaha, dželle šanuhu, njihovo ostvaranje. Dovoljno je samo da se čvrsto srcem vežemo za njih, vjerujemo u njihovo ostvarenje i duboko u svojim dušama budemo ubjeđeni da Allah, dželle šanuhu, zna šta je u našim dušama i srcima i da On, iz Svog obilja, daruje koga i koliko hoće, kao što je darovao Svoga poslanika promjenom kible, iako on to, verbalno, nije tražio od Njega, nego je čežnjivo i s pogledima punim nade pogledao prema nebu: „Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono što oni rade.” (El-Bekare, 144)
55. Zastranjenje učenih ljudi s Pravog puta, svrstava ih među nasilnike. Kaže Uzvišeni: „I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju kiblu, a ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju kiblu. A ako bi se ti za njihovim željama poveo, kada ti je već došla Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.” (El-Bekare, 145)
56. Spoznaja lišena svijesti o Božijem nadzoru i sveobavještenosti i koju ne prati konkretno djelo, nema nikakve praktične vrijednosti i značaja. Sljedbenicima Knjige nija koristila spoznaja da je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, spomenut i najavljen u njihovim knjigama, jer ta spoznaja nije rezultirala vjerovanjem u njega i slijeđenjem njegovog Vjerozakona kada je poslan. Štaviše, Kur’an kaže da „oni kojima smo dali Knjigu, znaju Poslanika kao što sinove svoje
znaju”, ali i pored toga ne vjeruju u njega i “svjesno istinu prikrivaju”. (El-Bekare, 146)
57. Svako ima svoj način, metod i pravac u natjecanju, s drugima, u dobrim djelima. Kaže Uzvišeni: „Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može.”(El-Bekare, 148)
58. Koliko god čovjek bio učen, sposoban i nadaren, i koliko god bio siguran u sebe i svoje sposbnosti, on ima potrebu za Božijom pomoći i podrškom. Allah, dželle šanuhu, ukazao je ljudima svoju milost, kada im je predao „u ruke“ ključeve Svoje pomoći i podrške, a ti ključevi su namaz i strpljenje (sabur). Kaže Uzvišeni: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Bekare, 153)
59. Iskušenje je Božiji nepromjenjivi zakon, koji se, jednako, samo u različitim oblicima, provodi nad svim ljudima. „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekare, 155)
60. Od veličanja Allaha je veličanje njegovih svetinja/propisa/obreda, mjesnih i vremenskih. Kaže Uzvišeni: „Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.” (El-Bekare, 158)
Povezane teme
