Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan od znakova Allahove milosti i dobrote prema iskrenim i bogobojaznim vjernicima, jeste da za njih nema straha i tuge ni na ovome ni na budućem svijetu, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.” (Junus, 62.) Na Sudnjem danu Allah će ih pozvati sa onim što će ih obradovati i uklonit će od njih svako zlo i nevolju, tako da neće osjetiti strah na Dan najvećeg straha, kao što je objavljeno: ”Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: ‘Evo ovo je vaš dan, vama obećan!”’ (El-Enbija’, 103.)
Ovaj ajet odnosi se na istinske i iskrene vjernike (muvehhide) koji su govorili: ”Naš Gospodar je Allah”, a zatim su ustrajali na Pravom putu. Meleki milosti će požuriti da ih dočekaju i da im kažu da za njih nema straha od džehennemske vatre, te da ih obraduju vječnim Džennetom i čestitaju na najvećem uspjehu.
Srca koja su se bojala Allaha na ovome svijetu, koja su tražila samo Allahovo zadovoljstvo i nisu tugovala zbog ovosvjetskih stvari, vrijedna su sigurnosti i sreće na Ahiretu.
Pa, koje to prolazne i varljive dunjalučke blagodati da rastuže iskrene mu'mine i mu'minke, kad im je Allah obećao vječnu sreću i kad je objavio da će im poslati meleke na Dan najvećeg straha da ih dočekaju i obraduju. I kako se navodi u tefsirima, to neće biti slučajni i iznenadni susret, već ciljani susret, susret s namjerom da odagnaju strah od vjernika, da ih uvjere da su oni sigurni i da im saopće radosne vijesti o onome što ih čeka, a čeka ih Allahovo zadovoljstvo i džennetska nagrada.
Neki islamski učenjaci vele da se ”najveći strah” odnosi na trenutak kada Allah naredi da se oni koji su zaslužili džehennemsku kaznu povedu u Džehennem, kao što se navodi u hadisu koji je zabilježio imam Buharija: ”Allah će na Sudnjem danu reći: ‘O Ademe, izdvoj (od tvog potomstva) one koji će u vatru.’ Adem, alejhi selam, reći će: ‘Koliko, Gospodaru?’
Allah će mu reći: ‘Od svake hiljade njih devetsto devedeset i devet za vatru, a jedan za Džennet. To je dan koji će djecu učiniti sijedom”’, i to je trenutak najvećeg straha na Sudnjem danu.
Drugi opet vele da je to trenutak kad se ljudi razdvoje na dvije skupine, skupinu za Džehennem i skupinu za Džennet. Oni koji budu u skupini za Džehennem, oni će osjetiti najveći strah, jer će im tada biti jasno da je svaka nada izgubljena, a skupina džennetlija će biti sigurna tog trenutka, bez imalo straha i panike, jer će Allah u njihova srca uliti smirenost i sigurnost zbog imana i dobrih djela koja su radili.
Imam El-Ševkani, rekao je: “Ono što se želi reći nijekanjem straha za vjernike, jeste to da se oni nikada neće plašiti kao što se drugi plaše, jer su činili ono što im je Allah naredio i uzdržali su se od grijeha koje im je zabranio. Oni su sigurni u sebe i imaju dobro mišljenje o svom Gospodaru, a isto tako oni ne žale i ne tuguju za onim što što su propustili od dunjalučkih blagodati, jer znaju da je to Allahovom voljom i odredbom (sudbinom), tako da se oni potčinjavaju Allahovoj volji i odredbi i oslobađaju svoje srce od brige i tuge, ne osjećaju nikakvu tjeskobu u grudima i srca su im sretna.”
Tumačeći spomenuti ajet iz sure El-Enbija’, šejh Muhamed Rešid Rida, rekao je: ”Što se tiče ovoga svijeta, iskreni vjernici se ne plaše onoga čega se plaše nevjernici, ljudi slabog vjerovanja i robovi dunjaluka, od neugodnosti koju očekuju, kao što je susret s neprijateljem u borbi. Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne bojte se njih, već se bojte Mene, ako ste vjernici!” (Ali Imran, 175.) Niti oni tuguju zbog nesreće koja ih je zadesila, na šta aludira ajet: ”Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo.” (El-Hadid, 23.)
A što se tiče osnove samog straha i tuge, to je jedno od ljudskih svojstava od kojeg niko nije siguran ni pošteđen na ovome svijetu, ali su iskreni vjernici najstrpljiviji ljudi i najzadovoljniji Allahovim zakonima, vjerujući i znajući, ako ih On iskuša nečim što izaziva strah i tugu, da ih time samo odgaja da upotpune i oplemene svoje duše i da ih pripreme za džihad na Allahovom putu, kako bi im povećao nagradu.”
Allaha Milostivog molimo da nas učini sigurnim na Dan najvećeg straha i da budemo sa onima kojima će biti rečeno: “Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!” (El-A'raf, 49.), i koji će nakon ulaska u Džennet, zahvaljivati Allahu što je od nas odagnao tugu, govoreći: “Hvaljen neka je Allah” – govorit će – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 34.)
