Piše: Sead Zubanović
P.E.N. je skraćenica za međunarodno udruženje književnika, pjesnika, esejista i pisaca. Ova organizacija zamišljena kao svjetionik čovječanstva među prvima je širom svijeta perjanica u borbi za ljudska prava i veliki borac protiv bilo koje vrste nepravde prema ljudima na bilo kojoj osnovi. Pogotovo je angažovana na zaštiti mišljenja pojedinaca i sprječavanja državnog i društvenog terora u diskriminaciji istih, a posebno pisaca, njenih članova.
P.E.N. CENTAR BiH, kao sastavni dio ove međunarodne organizacije je osnovan 31. Oktobra ratne 1992. godine zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, posebno bosanskog patriote, rahmetli Nedžada Ibrišimovića, njegovog prvog predsjednika. Treba debelo napomenuti da je finansijski ovo udruženje najviše naslonjeno na evropske i svjetske izvore ove zaista moćne porodice P.E.N, koja je ugledan činilac u kulturi društva i borbi za toleranciju i pluralnu kulturu.
Nažalost, ova udruga u našoj državi je postala potrebna samoj sebi i svojim odabranim članovima. 2001. godine je prekršila svoju obavezu i akademika, svog člana i jednog od osnivača PEN-a, Abdulaha Sidrana, prepustila ljagi i šovinističkoj potvori. Nikakvim, bar saopštenjem, niti reakcijom bilo koje vrste nije osporila laži objavljene u sredstvima informisanja o navodnom sramotnom učešću, ovog, prije svega, dobrodušnog čovjeka, u njemu neprimjerenim ratnim događanjima. Opravdano uvrijeđen i na neki način ponižen, jer sve njegove kolege znaju šta je ovaj čovjek u ratu radio i gdje je bio, podnio je ostavku na članstvo koju je, pokazaće se kasnije, novo rukovodstvo sa oduševljenjem prihvatilo. U međuvremenu su nezadovoljni stanjem i odnosima unutar PEN-a istupili iz članstva književnik Dževad Karahasan, trenutno jedno od najvećih literalnih imena BiH i prije svega jako ugledni slobodnomisleći čovjek, Ugo Vlaisavljević. Nikada ova organizacija nije našla za shodno da pozove i primi u svoje članstvo ljude od pera koji su bili članovi prijeratnog udruženja. Godinama isto tako zaobilaze i neće da pozovu književnika Isnama Taljića čija su djela čitana i tražena, u ovih zadnjih dvadeset godina, više nego svih trenutnih članova udruženja skupa.
U želji da upoznaju javnost kakvi su kriteriji za prijem u P.E.N. BiH i šta se i kako tamo radi, profesor doktor Džemaludin Latić, pjesnik, književnik i prevodilac, politički zatvorenik prošlog režima, dovoljno je reći autor stihova za „Srebrenički inferno“ zajedno sa davno afirmisanim piscem Asimom Brkom i akademikom Abdulahom Sidranom, koji je izrazio želju da se vrati tamo gdje mu je mjesto i nastavi ostvarivati i boriti se legitimno za svoja prava, podnose zahtjev za prijem i poštujući proceduru svi oni prilažu i pozitivna mišljenja najmanje dvoje trenutnih članova udruženja o njihovoj „podobnosti“ za članstvo. Sva trojica su, saopšteno im je tako, tajnim glasanjem članova P.E.N.-a, odbijeni! Ovim književnim gromadama je uskraćeno pravo članstva u krovnoj organizaciji pisaca BiH?! Zbog ove odluke iz članstva P.E.N.-a je odmah istupio akademik Esad Duraković! Trebali šta o ovome još reći. Gospodine Sidran, gospodine Latiću i gospodine Brka, hvala Vam u moje ime na podnesenoj žrtvi borbe za istinu koju bh.javnost mora da prepozna! Budite sigurni da je kojim slučajem svoju kandidaturu P.E.N.-u, umjesto Vas, podnio Srđan Dizdarević dojučerašnji borac za neravnopravnost Bošnjaka, bez i jednog u životu napisanog stiha ili smislene rečenice, odmah bi bio primljen.
Zbog ovakvog impotentnog i namjerno indolentnog udruženja pisaca bošnjačka djeca u nastavnim programima federacije nemaju niti jedne rečenice u kojoj se pominje agresija na BiH. Četiri godine pretrpljenih strahota zahvaljujući mudroj šutnji naših vrlih pisaca koji se itekako pitaju kod pravljenja nastavnih planova i prateće literature, pojedoše skakavci. Zašto P.E.N. ne reaguju na sadržaj udžbenika u kojima se širi mržnja prema drugom i drugačijem? Njihova šutnja takođe je omogućila diskriminaciju djece povratnika, mahom Bošnjaka u (crkvenim) školama manjeg entiteta. Ovo udruženje je, kao da nepostoji, samo posmatralo djecu i roditelje iz Konjević Polja pod šatorima razapetim ispred zgrade OHR-a, kako mrznući se mjesecima traže svoje ustavom zagarantovano pravo obrazovanja na maternjem jeziku. Ovo udruženje nije osudilo ni jedan slučaj terorizma nad povratnicima u manji dio BiH kao ni skrnavljenja njihovih vjerskih objekata ( oni bi se prepali ako napišem riječ „džamija“ jer je njihovo opredjeljenje sekularno, ali samo kada su Bošnjaci u pitanju). Zašto šute o činjenici da naša domovina još uvijek nema teksta himne. Pa stih i pisana riječ je njihov fah! Zašto je nijemo kada onaj mrmonja iz Laktaša i njemu slični javno šire vjersku i nacionalnu mržnju. Zašto nisu stali u odbranu prava na obrazovanje koje je uskraćeno nihovom kolegi književniku i magistru Fatmiru Alispahiću? To je njihova osnovna programska moralna obaveza. Stati u zaštitu onog čija su prava,dostojanstvo i čast ugroženi. A kada nisu ništa od ovoga učinili, sa vjerovatnim pravdanjem da su sva ova pitanja političke prirode, otkud im onda pravo da svojim javnim saopštenjem podrže demonstracije i paljevine po gradovima Federacije?! Pokazalo se sa koje česme vodu piju.
P.E.N. Centar BiH je već dugo antibosansko udruženje i mora se naći način da to prestane biti. P.E.N. Centar BiH ruši državu BiH. P.E.N. Centar je udruženje pisaca i treba ga što prije piscima i vratiti!
