Palestinske izbjeglice
Nakon proglašenja države Izrael na tlu Palestine 1948. godine, i poraza arapskih snaga, velik broj Palestinaca našao se u izbjeglištvu. Dio ovih ibjeglica raspoređen je u okolne arapske zemlje, a dio je ostao u granicama područja koje je se našlo pod kontrolom Izraela i ti Palestinci nazvani su Arapi četrdesetosme. Kasnije su ovi Palestinci dobili izraelsko državljanstvo, a izraelske vlasti nazivaju ih Arapima,a ne Palestincima i oni čine oko 21% državljana Izraela.
Nakon izraelsko-arapskog rata 1967. godine, broj palestinskih izbjeglica se povećao.
Prema podacima UN-a, broj palestinskih izbjeglica prelazi dva miliona, ali UNRWA (Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama) izbjeglički status priznaje za oko 1,4 miliona Palestinaca koji žive u 58 izbjegličkih naselja u Jordanu, Siriji, Libanu, Zapadnoj obali i Gazi.
S druge strane, Izrael kao palestinske izbjeglice priznaje samo one Palestince rođene prije 1948., dok njihove potomke ne priznaje kao izbjeglice. Broj palestinskih izbjeglica prema ovom izraelskom mjerilu, prema procjenama, iznosi samo oko 50.000, i to je broj koji se spominje u Trumpovom “Sporazumu stoljeća”.
Izrael svoj stav o nepriznavanju izbjegličkog statusa Palestincima temelji na sljedećim tezama koje popularizira njihova službena politika i mediji:
• Palestinci su svoje domove napustili svojevoljno.
• Napustili su svoje domove odazivajući se na poziv palestinskih stranaka koje su ratovale protiv Izraela.
• Arapske vojske su 1948., zahtijevale od Palestinaca da napuste svoje domove s ciljem uništenja Židova.
• Arapske vojske tražile su od Palestinaca da napuste svoje domove kako bi ih te vojske pretvorile u vojna uporišta, kao što se desilo u Haifi.
• Arapi koji su živjeli na području Palestine su se ustvari samo vratili u svoje postojbine: Jordan, Siriju, Liban, Irak, Egipat.
• Stanovnici ruralnih područja su, ustvari, migrirali u urbane sredine.
“Sporazumu stoljeća” i palestinske izbjeglice
“Sporazumu stoljeća” odredio je neke uslove koje Palestinci moraju ispuniti tokom četiri godine da bi zauzvrat dobili svoju državu, a najvažniji uslov je odustajanej od prava na povratak i prihvatanje Izraela kao države Židova.
Prema “Sporazumu stoljeća” arapske zemlje morat će plaćati Izraelu odštetu zbog toga što je prihvatila tzv. židovske izbjeglice, odnosno Židove koji su iz tih arapskih zemalja doselili u Izrael, kao i odštetu samim tim Židovima. S druge strane, pred palestinskim izbjeglicama su mogućnosti: da postanu državljani proklamirane palestinske države ili da ostanu u zemljama u kojima se nalaze, ako te zemlje to prihvate. Plan predviđa i određenu materijalnu naknadu paelstinskim izbjeglicama.
