Plemeniti ljudi ne zaboravljaju dobročinstvo koje im je neko učinio

333

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

O, kako je samo bio težak dan za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je otišao da stanovnike Taifa poziva u islam. Nosio je sa sobom Džennet i tražio od stanovnika Taifa da povjeruju u njegovo poslanstvo i poslanicu sa kojom ga je Allah poslao, pa da uđu u Džennet, ali mu je jedan od njihovih glavešina, Ibn Abd Jalil, rekao: ”Zar Allah nije imao nikoga drugoga poslati kao Svoga poslanika osim tebe?” Zatim je naredio djeci i luđacima da ga kamenuju. Nisu povjerovali u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i nisu prihvatili njegov poziv u islam, a zatim su ga i fizički napali i ranili. Kako su samo ljudi okrutni i nezahvalni, a kako je Allah blag prema njima.

A pošto nevolja nikada ne dolazi sama i pošto su Allahovi poslanici imali najveća iskušenja, a Muhammed, s.a.v.s., je njihov predvodnik, on se našao pred novom nevoljom i iskušenjem, i prije nego su rane na njegovim nogama zarasle. Što se tiče ranjavanja njegovog srca, ono je još uvijek krvarilo kad su Kurejšije odlučile spriječiti ga da uđe u Mekku, pa se tako našao između dvije vatre, nit’ su daleki prihvatili njegov poziv, niti su bliski (njegova rodbina) dozvolili njegov povratak u Mekku.

Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., morao potražiti nekoga ko će ga uzeti u zaštitu i odvesti u Mekku. Otišao je kod Mut'ima ibn Adija (idolopoklonika), i on je pristao da ga uzme u zaštitu. Tu noć je ostao u njegovoj kući, a sutradan su Mut'im ibn Adi i njegovi sinovi, sa isukanim sabljama, ispratili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., do Ka'be, a zatim mu je Mut'im ibn Adi, rekao: ”Tavafi oko Ka'be koliko hoćeš.”

Nakon toga došao je Ebu Sufjan i upitao Mut'ima: ”Jesi li ga uzeo u zaštitu ili si postao njegov sljedbenik?”

Mut'im ibn Adi, odgovorio je: ”Uzeo sam ga u zaštitu.”, a Ebu Sufjan je rekao: ”Prihvatamo tvoje uzimanje Muhammeda u zaštitu, i mi ćemo ga, dok je pod tvojom zaštitom, ostaviti na miru.”

Nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio je Hidžru u Medinu, a u Mekki je umro Mut'im ibn Adi. Zatim se desila Bitka na Bedru koja se završila pobjedom muslimana. Kada su pred njega dovedeni zarobljeni idolopoklonici, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Da je Mut'im ibn Adijj živ, ja bih njemu prepustio slučaj ovih zarobljenika.”

Iako su to bili ratni zarobljenici, iako bi oni, da su bili u prilici, ubili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on nije zaboravio dobročinstvo koje mu je učinio Mut'im ibn Adi, i da je bio živ i zatražio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da oslobodi zarobljene idolopoklonike, on bi to odmah učinio.

Veliki i plemeniti ljudi ne zaboravljaju dobročinstvo koje im je neko učinio, bez obzira na vjeru i naciju dobročinitelja.

Čuvamo li dobročinstvo koje nam je neko učinio i tražimo li priliku da dobročinitelju uzvratimo istom mjerom i još bolje i ljepše, u skladu sa uputama i sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,  ili iskoristimo tuđe dobročinstvo i nestanemo.

Robovi se vežu lancima, a slobodni ljudi se vežu dobročinstvom, pa budi istinski slobodan i plemenit čovjek i nemoj nikada zaboraviti dobro koje ti je neko učinio. Istina je da onaj ko čini dobročinstvo ne traži i ne očekuje da mu se to plati ili vrati, ali je sramota da zaboraviš njegovo dobročinstvo.

Spominje se da je jedan mladić došao prositi kćerku jednog pobožnog muslimana, pa mu je on, nakon pristanka da uda kćerku, rekao: ”Ne udajem je za tebe zato što sam ravnodušan prema njoj, niti zato što je ne mogu izdržavati, već je udajem zato što je to Allahov zakon i propis. Dadni joj vjenčani dar (mehr) u skladu sa svojim mogućnostima i obezbijedi joj od nafake (hrana, odjeća, kuća, i sl.) koliko možeš, a ono što ne možeš ja ću joj, ako Bog da, obezbijediti.”

Njih dvoje su se vjenčali, a kasnije je taj čovjek ispričao: ”U braku smo već dvadeset godina i nikada je nisam naljutio. Čak i kada se ona zbog nečega posvađa sa mnom, sjetim se dobročinstva njezinog oca i njegove naklonosti prema meni, pa se složim sa njezinim mišljenjem i kada nije u pravu.”

Dobročinstvo ne može propasti i ne može biti izgubljeno, čak i ako bude izgubljeno kod ljudi, kod Allaha neće nikada biti izgubljeno. Stoga, čini dobročinstvo drugim ljudima i ne čekaj da ti ljudi uzvrate, ali ako je neko tebi učinio dobročinstvo, smatraj to dugom i cijeli život čekaj i traži priliku da vratiš taj dug, jer to je ahlak Allahovih poslanika.