Piše: dr. Tarik el-Suvejdan / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Elif Lam Mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći – On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni.” (Er-Rum, 1.-5.)
Ovi ajeti su mekanski (objavljeni su u Mekki) i oni nam nude vrijeme bitke, a to je peta godina po Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvu (otprilike sedam i pol godina prije Hidžre).
Muslimani su tada bili slabi i nisu imali svoju državu. No, i pored toga, ovi ajeti govore o međunarodnom sukobu između dviju tadašnjih najvećih sila na svijetu, Perzije i Bizantije. A to znači da musliman mora imati političku svijest o tome šta se događa oko njega, posebno o strateškim događajima koji imaju direktne implikacije na muslimane.
Ajeti nam također daju informaciju o mjestu bitke, jer se ona dogodila blizu Arapskog poluotoka (u susjednoj zemlji, tj., najbližoj zemlji). Ta bitka se dogodila u blizini Mrtvog mora, vrlo blizu sjevera Arapskog poluotoka.
Kur'anska sintagma ”ednel-erd” ili ”najniža zemlja” označava najnižu tačku na svijetu, a Mrtvo more je najniže mjesto na kopnu kako je to danas naučno dokazano. Stoga, razmislite o tačnosti i preciznosti određivanja lokacije.
Ovi ajeti iz sure Er-Rum donose nam i rezultat velike bitke u kojoj su Perzijanci do nogu potukli Bizantince, protjeravši ih iz Damaska, njihove druge političke prijestolnice nakon Carigrada,
iz koje su vladali Šamom (Sirijom, Palestinom, Jordanom, Libanonom i okolicom), kao što su ih protjerali i iz njihove duhovne ili vjerske prijestolnice, Jerusalema.
Perzijanci su nastavili sa svojim pobjedama nakon što su ovladali cijelom teritorijom Šama, pa su krenuli prema Egiptu i opustošili ga, protjeravši Bizantince iz Aleksandrije, njihove treće političke prijestolnice, preko koje su vladali cijelom sjevernom Afrikom.
Ovi porazi Bizantije utjecali su na historijske i geografske promjene, do te mjere da su Perzijanci namjeravali osvojiti i Konstantinopolis, glavnu prijestolnicu bizantijskog carstva, i time srušiti i uništiti kompletno bizantijsko carstvo.
U svjetlu ovih velikih događaja, Kur'an donosi veliko iznenađenje za sve: ”Ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina.” A to znači da će Bizantinci, iako su teško poraženi i bačeni na koljena, pobijediti Perzijance za manje od devet godina, jer sintagma ”bid'a sinin” – ”nekoliko godina”, u arapskom jeziku označava period između 3 i 9 godina.
Mekkanski idolopoklonici smijali su se ovom kur'anskom nagovještaju, jer nisu mogli pojmiti da se odnosi snaga na svjetskoj sceni mogu tako drastično promijeniti nakon manje od devet godina, pogotovo nakon velikog poraza Bizantije.
No, ako kurejšijski nevjernici to nisu mogli shvatiti i ako nisu vjerovali u takvu mogućnost, jeste Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji je bio potpuno siguran u skoru pobjedu Bizantinaca da se – prije nego je klađenje zabranjeno – kladio s idolopoklonicima na pobjedu Bizantije. Ubej ibn Halef i druge vođe Kurejša prihvatili su opkladu i dogovorili su dati određen broj deva onome ko bude u pravu.
Nevjernici su bili krajnje uvjereni, jer je postojao konsenzus njihovih iskusnih analitičara, inteligentnih i umnih ljudi, o nemogućnosti bizantijske pobjede u ovom kratkom razdoblju, u postojećoj konstalaciji odnosa.
Međutim: ”I prije, i poslije, Allahova je odluka.”
Allahova je odluka prije nego što su Perzijanci pobijedili, i nakon što su Bizantinci bili poraženi, i nakon što Bizantinci pobjede.
I to je glavna poruka za muslimane u to vrijeme i za svako drugo vrijeme: ”Allahova je odluka.” Nije ni američka, ni ruska, ni Evropske Unije, ni Izraela, niti tirana koji ih podržavaju, već konačna odluka pripada Allahu.
Zato se ne trebamo oslanjati na druge, mimo Allaha, i ne trebamo očajavati i govoriti: ”Ovo je sukob velikih, a mi smo, u odnosu na njih, mali, slabi i nemoćni.” Allah je svemoćan, Njemu pripada odluka i On je u stanju promijeniti situaciju u jednom času i odakle se niko i ne nada.
Zatim Kur'an dolazi sa još jednim iznenađenjem: ”I tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći.”
Mnogi komentatori (mufesiri) Kur'ana protumačili su ovaj ajet u smislu da će se muslimani radovati pobjedi Bizantinaca, jer su oni ehlu-l-kitabije i bliži su muslimanima od Perzijanca koji su bili vatropoklonici. Međutim, Kur'an u ovom ajetu jasno govori o tome da će se muslimani radovati zbog vlastite pobjede koju će im Allah dati.
I odredio im je vrijeme radosti: ”Toga dana”. A to znači, na dan kada će Bizantinci neočekivano poraziti Perzijance, vi ćete se, o muslimani, radovati pobjedi koju će Allah vama dati, a ne Bizantincima.
Naime, pažljivim praćenjem historijskih događaja (čak i u zapadnim izvorima), kada su Bizantinci porazili Perzijance (samo 9 godina kasnije), vrativši sva područja koja su bili izgubili, čak su stigli do Iraka i počeli prijetiti perzijskoj prijestolnici El-Medainu (Ktesifonu), tog istog dana, ni dan prije ni dan poslije, dogodila se Bitka na Bedru, druge godine po Hidžri.
Dakle, Kur'an ovdje govori o neočekivanoj pobjedi muslimana, koja je, na historijskoj ljestvici, mnogo veća i značajnija od pobjede Bizantinaca nad Perzijancima.
I posljednja pouka za vjernike iz ovih ajeta: ”On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni.”
Allah pomaže koga hoće makar i protiv svih očekivanja, jer su Bizantinci izvojevali neočekivanu pobjedu protiv Perzijanaca, kao što su muslimani isti dan izvojevali neočekivanu pobjedu protiv idolopoklnika na Bedru.
Stoga, o vjernici, ne gubite nadu, Allah vam može pomoći kad god hoće i kako hoće, odakle se ne nadate i kad ne očekujete. Vaše je samo da se iskreno vratite Allahu i da budete ubijeđeni u Njegovu pobjedu.
