Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu za zločin protiv čovječnosti u mjestu Lješevo kod Ilijaša.
Kako su saopćili iz Tužilaštva BiH, tužilac Posebnog odjela za ratne zločine podigao je optužnicu protiv:
– Marinka Vidovića, rođenog 1958. godine u Sarajevu, nastanjen u Loznici, državljanin Bosne i Hercegovine i R Srbije,
– Pere Vujovića, rođenog 1970. godine u Sarajevu, nastanjen u Feketiću, državljanin Bosne i Hercegovine i R Srbije.
Optuženi se terete da su, za vrijeme rata i oružanog sukoba u BiH, optuženi Vidović u svojstvu komandanta, a optuženi Vujović u svojstvu pripadnika Interventnog voda 1. Ilijaške lakojurišne brigade Vojske RS-a, na području mjesta Lješevo, općina Ilijaš, tokom juna 1992. godine, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.
Optuženi se terete da su 5. 6. 1992. godine, zajedno sa drugim osobama, izvršili napad na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti u mjestu Lješevo, tokom kojeg su paljene kuće i lišavano slobode civilno stanovništvo, koje nije uspjelo pobjeći, a koje je nakon toga pod prijetnjom oružjem, postrojeno u dvorištu jedne kuće, gdje su dvojica optuženih, lično i direktno, zajedno sa još najmanje pet pripadnika iste jedinice, pucanjem iz vatrenog oružja, ubili 20 civila, uglavnom članova porodica Fazlić, Masnopita, Avdukić i dr. među kojima je bilo žena i starijih osoba, te teže ranili dvije osobe.
U optužnici se navodi da je nakon ubistva civila, zarobljeno svo preostalo stanovništvo bošnjačke nacionalnosti, najmanje 100 osoba, među kojima muškarci, žene i djeca, koji su odvedeni u prisilno zatočenje u mjestu Podlugovi.
Navode optužnice, tužilaštvo će dokazivati pozivanjem 19 svjedoka, među kojima jedan svjedok uz dodijeljene mjere zaštite, dva stručna vještaka sudsko-medicinske struke, prilaganjem izjava preminulih svjedoka, te svjedočenjem oštećenih članova porodica ubijenih, kao i prilaganjem više od 120 dokaznih materijala.
Optuženi se terete za krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH, saopćilo je Tužilaštvo BiH.
Strijeljanje u dvorištu Razijine kuće
Strijeljanje u Lješevu dogodilo se u dvorištu porodične kuće Razije Avdukić, koja je tada izgubila muža Ćamila i sina Izeta. Ostala je sa kćerkom, snahom i unukom samo zato što su ranije napustile kuću u Lješevu i otišle u obližnje naselje.
Razija i danas živi u istoj kući u Lješevu, i kroz suze se prisjeća: “Ubili su ih tu, u ovoj avliji. Isto ovako mi je bila avlija uredna kao i danas. Popadali su po tim ružama. Zašto su došli ovdje da to urade? Zašto? Neka mi neko objasni, umrijet ću, a neću znati zašto mi ubiše dijete. Hvala Bogu kad ja nisam rodila zločinca, kada sam rodila dijete koje ne bi mrava zgazilo.”
Jasmin Dervić također je jedan od svjedoka svega što se dešavalo u selu Lješevo 1992. godine.
“Neveče je počelo da puca, a mi smo bili tu, onako okupljeni. Sklonili smo se u podrum kod Ćamila Avdukića i tu smo proveli cijelu noć. Nismo mislili da će se ujutro nešto dogoditi. Prije svitanja neki su već napustili podrum, jer su sumnjali da će se nešto desiti. Izašli smo jer nije pucalo, ali smo vidjeli da gore kuće”, prisjetio se Dervić.
Kaže da je među onima koji su otišli da gase kuće bio mladić Mirza Repuh, koji je tada i zarobljen, a nešto kasnije je preživio strijeljanje.
“Ja sam ih vidio, išli su kroz dim. Repuha, koji je preživio strijeljanje, su prvog uhvatili. Hodali su sa njim, sa rukama na leđima, od podruma do podruma, i zvali su ljude. Sakrio sam se u šupu sa još dvojicom. Ovdje niko nije pružao otpor, nije bilo neke organizacije. Onda su te ljude, koji su izašli iz podruma, postrojili i pucali”, ispričao je Dervić dodavši kako su tom prilikom ubijene 22 osobe, a preživjele dvije, Repuh i Zahida Masnopita, koja danas više nije među živima.
Imena ubijenih: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.
