Grad Sarajevo od svoga osnivanja kao da je predodređeno da bude centar regije. Zbog svog geopolitičkog položaja uvijek je privlačilo brojne turiste, putnike, zvaničnike, stručnjake, umjetnike i biznismene. I pored strašnih razaranja i destrukcije koje je pretrpjelo u toku agresije i opsade (1992-1995.), Sarajevo je nastavilo da živi svoj život prepoznatljivog i značajnog urbanog centra i metropole u regiji. Njegovi potencijali, uz pravilnu upotrebu, valorizaciju, afirmaciju i zaštitu, imaju neslućene razmjere i mogućnosti.
Sarajevo je bilo i ostalo istinski model prirodnih datosti i resursa, ali i sretanja i bogatstva u različitostima koje ga čine jedinstvenim kosmopolitskim gradom u ovom dijelu Evrope i svijeta. I umjesto da se svim raspoloživim sredstvima i resursima radi na očuvanju i afirmaciji tog jedinstvenog modela, kao i na poboljšanju općih uslova za život, Sarajevo, nažalost, trenutno proživljava tešku političku krizu, koja generira sve druge krize u našem glavnom gradu, a samim time i u državi.
Skoro svaki segment života u Sarajevu žrtva je bespoštedne političke borbe. Politika čini sve da ovaj prelijepi i perspektivni grad drži u stalnoj krizi i da u njemu vlada skoro opsadno stanje.
Bosna i Hercegovina je inače poznata po nefunkcionalnoj i složenoj vlasti. Naravno, znamo da su glavni razlog za to srpsko-hrvatski separatistički elementi koji rade protiv naše zemlje, odnosno u korist Srbije i Hrvatske. Najbolje je to ovih dana opisao gradonačelnik Bihaća, Šuhret Fazlić kada je rekao da Granična služba BiH, koja je pod kontrolom hrvatske i srpske politike, na istoku radi za Srbiju, a na zapadu za Hrvatsku ( na istoku se smišljeno propuštaju migranti iz Srbije, a na zapadu Granična služba više štite hrvatsku nego našu granicu).
Međutim, zašto je Sarajevo u sličnoj političkoj krizi, pa nema tu Dodika i Čovića?! Da bi odgovorili na to pitanje moramo se vratiti neke dvije godine unazad.
Naime, svi znamo da je na proteklim općim izborima SDA bila ubjedljivi pobjednik u Sarajevu. Naprimjer, Semir Efendić je sâm imao više glasova nego predsjednik NiP-a i svi njegovi koalicioni partneri. Međutim, umjesto da se vlast formira u skladu sa rezultatima, što bi bilo očekivano, prirodno i normalno, napravljene su političko-matematičke koalicije bez presedana u novijoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine i sklopljen je neprirodni i rogobatni savez političkih stranaka koji je imao samo jedan cilj – da SDA ostane bez vlasti.
Rezultat je poznat, umjesto Semira Efendića koji je dobio ubjedljivo najveću podršku građana, na čelo Vlade KS dolazi Edin Forto koji je imao tek oko tri hiljade glasova. Nažalost, od tada u Sarajevu nastupa teška politička kriza. Na scenu stupaju politički mešetari poput Fahrudina Radončića, koji je poslije tih izbora praktično bio politički mrtav, a koji se vješto prodao, prvo Konakoviću i Kojoviću, a onda je isto to uradio i sa Strankom demokratske akcije.
Međutim, nakon ulaska u koaliciju sa SDA i rušenja kantonalne vlade koju je predvodila famozna ”šestorka”, Radončić je nastavio svoj prljavi politički ples i lukavo balansiranje koje za posljedicu ima destabilizaciju stanja, ne samo u Kantonu Sarajevo, već u cijeloj državi. Prvo je u najvažnijem trenutku za državu podnio ostavku na mjesto državnog ministra sigurnosti i time stvorio novu krizu. Nažalost, nije se zaustavio na ostavci već je preko svojih medija pokrenuo podlu medijsku kampanju šireći velikosrpsku propagandu, optužujući bošnjačku politiku za migrantsku krizu. Također, Radončić je skoro potpuno blokirao rad Vlade Kantona Sarajevo sprečavanjem imenovanja novih ministara. I naravno, on je ponovo počeo da koketira sa “četvorkom” kojoj itekako odgovara nova kriza vlasti i koja sa svoje strane, svojim rigidnim političkim populizmom i mahaloškom politikom, samo dodaje ulje na vatru i raspiruje plamen sveopćeg haosa. Vođeni iracionalnom mržnjom i željom da se osvete političkim protivnicima, tj. SDA-u, te da se ponovo domognu kantonalne vlasti i budžetskih privilegija, oni svakodnevno proizvode nove krize, što Sarajlije dovodi skoro do ludila.
Iako se Sarajevo i Sarajlije danima bore protiv pandemije koronavirusa, iako se situacija sa koronom iz dana u dan usložnjava, toliko da u Sarajevu defakto vlada vanredno stanje. “Četvorka’’ ne odustaje od svog populizma i jefitnog spinovanja, tako da su u tu političku baruštinu uvukli i zdravstvo i pojedine zdravstvene radnike u Sarajevu. Tako su pojedini ugledni sarajevski doktori, poput novoimenovanog direktora Opće bolnice ili dr. Hasana Tanovića koji će biti kandidat za načelnika općine Novo Sarajevo kao kandidat “četvorke”, umjesto da se maksimalno posvete svom plementimo poslu, pogotovo u vrijeme pandemije, i da olakšavaju građanima Sarajeva, oni vode pravi mali rat protiv političko-esnafskih protivnika i neistomišljenika.
Naravno, ovoj velikoj političkoj krizi u Sarajevu doprinijela i SDA, koja se nakon općih izbora, umjesto državnim problemima, morala baviti političko-kriminalnim aferama u vlastitim redovima, i koja se, po ko zna koji put, poigrala s vatrom praveći neprincipijelnu koaliciju sa Fahrudinom Radončićem. Zbog tog svog ziheraštva i igrica sa Radončićem sada svi plaćamo visoku cijenu. Iako je u spomenutom smislu odgovorna za navedenu krizu, SDA je nemoćna sama da popravi situaciju u Sarajevu.
Ne znamo da li su sarajevski političari svjesni koliko su svojim besmislenim obračunima ugrozili, ne samo Sarajevo, nego i cijelu državu. Ukoliko se ovako nastavi štete će biti nesagledive. Pozivamo sve političke aktere da se dozovu pameti i da prestanu sa destruktivnim djelovanjem. Vrijeme je da Sarajevo bude ponos svih nas.
