Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je sanjao istinite snove koje je onda pričao ashabima kako bi iz toga uzeli pouku. Tako im je jedne prilike ispričao sljedeće: ”Jedne noći došla su mi dva mladića i rekla: ‘Hajde, pođi s nama!’ Ja sam se odazvao i krenuli smo. Na jednom mjestu sreli smo čovjeka koji je klečao na koljenima, a drugi je držao kamen u ruci i onda ga udarao kamenom po glavi tako da bi mu raspolovio glavu, a kamen kojim ga je udario otkotrljao bi se daleko od njega.
Zatim bi onaj što je udarao kamenom otišao po kamen i kada bi se vratio, kod onog prvog bi se glava vratila u prvobitno stanje, a onda ga je on opet udario kamenom i to je stalno ponavljao. Upitao sam mladiće koji su bili sa mnom: ‘Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek udara kamenom drugog i zašto to stalno ponavlja?’ Umjesto odgovora, oni su mi samo kazali: ‘Idi dalje.’ Krenuli smo dalje i naišli na još čudniji prizor. Neki čovjek bio je obješen za potiljak, a iznad njega je stajao drugi čovjek koji je u ruci držao željeznu kuku i onda bi je provlačio kroz obraz obješenog čovjeka i otkidao mu meso sve do potiljka, i tom prilikom bi mu oko potpuno uništio, a onda je isti postupak ponovio na drugom obrazu i to je neprestano činio. Ja sam upitao moje saputnike: ‘Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek onako muči svezanog čovjeka?’ Oni su opet samo rekli: ‘Idi dalje.’
Nakon toga prošli smo pored mjesta na kojem je bila ogromna provalija koja je ličila na peć i iz nje smo čuli glasove i krike. Kada smo pogledali, vidjeli smo muškarce i žene potpuno nage kako se prže u tom grotlu. Otvor tog grotla bio je jako tijesan, a njegovo dno vrlo prostrano i kad god bi se plamen povećao i krenuo prema otvoru, na njemu su bili ti muškarci i žene koje je plamen nosio skoro do samog izlaza i onda opet vraćao nazad, na dno. Kada sam svoje drugove upitao šta znači taj prizor, oni su samo kazali: ‘Idi dalje.’ Nakon toga naišli smo pored rijeke čija je voda bila crvena poput krvi. U rijeci je plivao neki čovjek koji je želio izaći na obalu, međutim, na obali je stajao drugi čovjek sa kamenom u ruci i kada bi se onaj približio obali i otvorio usta, čovjek s kamenom bi mu stavio kamen u usta i on bi se vratio u rijeku i tako je stalno činio. Na moje pitanje šta znači taj prizor, moji saputnici su ponovili svoje riječi: ‘Idi dalje.’
U nastavku našeg putovanja sreli smo čovjeka koji je bio vrlo ružnog i zastrašujućeg izgleda. On je raspaljivao vatru i obilazio oko nje. Upitao sam saputnike ko je taj čovjek i zašto to čini, a oni su mi samo rekli: ‘Idi dalje.’ Nakon toga naišli smo na bašču punu raznovrsnog cvijeća, a u sredini te bašče sjedio je čovjek koji je bio toliko visok da mu nisam mogao vidjeti glavu, a oko njega je sjedilo mnoštvo djece. Kada sam svoje saputnike upitao šta znači taj prizor, oni su opet ponovili: ‘Idi dalje.’ Nedugo zatim došli smo do ogromnog stabla koje je imalo jako korijenje i krošnjate grane. Nikada prije nisam vidio tako lijepo stablo. Moji saputnici su mi rekli: ‘Penji se na stablo!’ Popeli smo se i odjednom smo se našli pred kapijama velikog grada čije su zgrade bile sagrađene od zlata i srebra. Pokucali smo na kapiju i neko nam je otvorio vrata. Kada smo ušli, prvo što smo vidjeli bili su ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga jako ružna.
Moji saputnici su im naredili da idu do rijeke koja je proticala kroz grad i da se okupaju. Oni su to učinili, a kada su izašli iz rijeke koja je bila bijela poput mlijeka, nestalo je ružnoće na njima i pojavili su se u najljepšim likovima. Zatim su se moji saputnici okrenuli prema meni i rekli: ‘Ovo je Džennet koji je Allah obećao vjernicima’, a jedan od njih je rekao: ‘Ja sam melek Džibril’, a drugi: ‘Ja sam Mikail.’ Bilo mi je drago što su mi se predstavili, a onda sam ih ja upitao za sve one prizore koje smo vidjeli, pa su mi kazali: ‘Što se tiče čovjeka koji je klečao i kojem je onaj drugi čovjek kamenom razbijao glavu, to je zapravo musliman koji je nemaran prema Kur'anu i namazu i koji namaz ne klanja u njegovo vrijeme. A čovjek koji je bio obješen za potiljak i kojem je drugi čovjek željeznom kukom odvajao kožu i meso sa lica sve do potiljka, to je čovjek kojem se Allah smilovao i pokrio mu sramote, a on umjesto da zahvaljuje Allahu, izađe iz svoje kuće i obznanjuje svoju sramotu i širi laž među ljudima. Što se pak tiče golih muškaraca i žena koji su gorjeli u onom grotlu, to su bludnici koji su bili ogrezli u grijehu i koji nisu imali ni trunke morala ni časti. Što se tiče čovjeka koji je plivao u rijeci poput krvi i kojem je, kada je želio izaći na obalu, drugi čovjek stavljao kamen u usta i vraćao ga nazad u rijeku, to je čovjek koji je uzimao kamatu i nepravedno trošio imetak drugih ljudi koji su oni u znoju i krvi zaradili.
Što se tiče čovjeka zastrašujućeg izgleda koji je raspaljivao vatru i obilazio oko nje, to je bio Malik, čuvar Džehennema, koji priprema vatru za nevjernike i grješnike. A onaj čovjek visokog rasta koji je sjedio u bašči, to je Ibrahim, a.s., a mnogobrojna djeca koja su sjedila oko njega zapravo su sva djeca koja umru u prirodnoj vjeri prije punodobnosti.”’ Tada su ashabi upitali: ”Allahov Poslaniče, hoće li i djeca nevjernika biti u Džennetu?” ”Da”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ”A što se pak tiče onih ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga ružna, to su oni kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, pa im je Allah oprostio i pobrisao loša djela. Zatim su meleki pokazali rukama prema jednom uzvišenom mjestu i rekli: ‘Ovo je, Muhammede, tvoje mjesto u Džennetu.’ Ja sam podigao glavu i vidio nešto poput bijelog oblaka i rekao sam melekima: ‘Dozvolite mi da odmah sada nastanim mjesto koje meni pripada.’ Oni su odgovorili: ‘Ne još, ti nisi upotpunio svoj dunjalučki život, a da jesi, sigurno bi nastanio mjesto u Džennetu koje ti pripada.”’ (Buharija)
