Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
”To je strpljivost koja vodi do nove strpljivosti, i pobjeda koja vodi do nove pobjede.” Ovim riječima, prof. dr. Muhamed Abdullah Draz, u svojoj knjizi Es-Savmu – terbijetun ve džihadun – Post je odgoj i džihad, ukazuje na široka značenja koja post u sebi nosi, kao i na složenost njegovog djelovanja na osjećaje, razmišljanje i ponašanje muslimana.
Stoga ćemo pokušati prenijeti neka od značenja posta kako ih je shvatio profesor Muhamed Abdullah Draz i kako je osjetio njihove efekte.
Na početku nas autor knjige poziva da svoje aktivnosti u ramazanu započnemo odricanjem od svake nepravde i pokajanjem od svakog grijeha. Ako ovaj korak dovršimo pročišćavanjem i oslobađanjem (ostavljanjem grijeha), ostaje nam da ga pratimo pozitivnim korakom, tj., uljepšavanjem, dopunjavanjem i izgradnjom. Nakon što se naša srca isprazne od tame požude, moramo ih ispuniti svjetlom mudrosti.
Profesor Muhamed Abdullah Draz ukazuje na to da nam je Uzvišeni Allah, rekao: ”Propisan vam je post”, da bi zatim ajet završio riječima: ”Da biste bili bogobojazni”. Tako je Allah, dželle šanuhu, post učinio duhovnim ispitom i moralnim iskustvom, i želio je da on bude sredstvo za postizanje svojstva bogobojaznih i oruđe za sticanje sposobnosti bogobojaznosti.
Dakle, ako nas post uči da danas budemo dobrovoljno pokorni i strpljivi, u vrijeme sigurnosti i blagostanja, onda ćemo sutra biti sposobniji za strpljenje i izdržljivost u nevoljama i iskušenjima.
I ako nas post uči kako da nadvladamo sebe danas, onda ćemo sutra još lakše poraziti našeg neprijatelja. To je posljedica bogobojaznosti koju postižemo putem posta. Ali taj cilj se ostvaruje na sredini puta koji je Allah odredio postačima, a na kraju puta su drugi važniji i veći ciljevi.
Naime, nije sve u tome da postač zatvara izlaze svojih čula i ućutka glas strasti i prohtjeva u sebi, jer to simbolizira zatvaranje vrata Džehennema, već je mnogo veća stvar da zatvaranjem izlaza čula otvorimo puteve duše, a da ućutkivanje i utišavanje glasa strasti i prohtjeva, omogući dominaciju riječ istine i upute, i to su zapravo ključevi džennetskih vrata.
I kada je islam učinio mjesec posta sezonom za dušu da bi se oslobodila svojih uzda i okova, otvorio joj je dvoja vrata: ljudska vrata i Božanska vrata.
Što se tiče oslobađanja duše u ramazanu preko kapije ljudskosti, to je zato što nas je Allah uputio i podučio da naše sustezanje od jela i pića ne bude u znaku čuvanja, gomilanja i štednje, već da budemo darežljivi i velikodušni u davanju. Postač se poziva da nahrani gladnog i napoji žednog, a kako da ne kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najdarežljiviji u ramazanu, u toj mjeri da je bio darežljiviji od blagoslovljenog vjetra koji razgoni oblake i donosi rodnu kišu.
Što se tiče oslobađanja duše u ramazanu preko Božanskih vrata, to je zato što je islam u ramazanu otvorio puteve poslušnosti i poniznosti, tako da je ramazan sav u znaku zahvale Allahu, veličanja Allaha, dove i traženja od Allaha, ruku'a, sedžde i dugog stajanja u noćnom namazu, jer: ”Ko isposti ramazan čvrsto vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” (Hadis)
Vrhunac svega u okviru ovog Božanskog aspekta je u obraćanju Uzvišenom Allahu Njegovim riječima i u proučavanju Njegove Knjige, što potvrđuje blisku i neraskidivu vezu između ramazana i Kur'ana, koju nalazimo i u Allahovim riječima: ”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185.)
Dr. Muhamed Abdullah Diraz zatim zastaje i razmišlja o značenju još jedne obaveze koja prati obavezu posta, a to je zekatu-l-fitr, koji se razlikuje od zekata po tome što je obavezan i za bogate i za siromašne, s kojim bogati pruža pomoć i utjehu siromahu, a siromah onima koji su još siromašniji od njega.
Kao što je ”porez” strpljivosti i odricanja u ramazanu obaveza za sve, tako je ”porez” udjeljivanja i velikodušnost obuhvatio sve. Na taj način se praktični odgoj na principima jedinstva i jednakosti dvaput učvršćuje. Svi muslimani u jednom trenutku kušaju gorčinu iskušenja oskudice i neimaštine, a zatim se svi muslimani, uzimajući jedni druge za ruke, uzdižu iznad oskudice i neimaštine i kušaju slast napretka koji priliči čovjeku, a samo uz takav odnos će dan Bajrama biti dan radosti, sreće i zadovoljstva.
Kada musliman živi suštinu posta, on živi i doživljava suštinu radosti. Jer, onaj ko posti ne umire od gladi, ne umire od žeđi, ne iscrpljuje se bolešću i tako ostvaruje zadovoljstvo sigurnosti i zdravlja, a sa njim dolazi i zadovoljstvo pobjede nad prohtjevima, zadovoljstvo upute u dovršavanju i upotpunjavanju djela, uživanje u utaživanju žeđi i postizanje cilja nakon čekanja i molbe (dove). Sve ovo predstavlja samo jednu od dvije radosti, i to onu manju radost.
A što se tiče velike radosti koja se pohranjuje za vjernika, nju ne može ljudski um dokučiti niti jezik opisati i samo Gospodar svjetova zna njenu vrijednost. U hadisi-kudsiju navodi se: ”Postač ima dvije radosti: radost iftara i radost susreta sa Allahom na Sudnjem danu.”
Zatim, ramazan uvijek sa sobom nosi veličanstvene uspomene. U ovom mubarek mjesecu je Bitka na Bedru, koja je bila linija razdvajanja između politeizma i tevhida, širka i imana, zablude i upute, zla i dobra, laži i istine.
U ovom mjesecu je i Oslobađanje Mekke, kojim je Allah upotpunio pobjedu Svoje vjere, i nakon kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obznanio i najavio politiku ljubavi, opraštanja, sigurnosti i mira.
U ovom mubarek mjesecu je noć Lejletul-kadr, koja je bolja od hiljadu mjeseci, i u kojoj se Allah otkriva Svojim robovima, da im otvori vrata Svoje milosti i oprosta.
Ali, među najvećim i najuzvišenijim ramazanskim sjećanjima je bez sumnje Allahova Knjiga, Kur'an, kojoj laž ne može prići ni sa jedne strane, jer je to objave Silnog i hvale dostojnog Stvoritelja.
Kao da nas je autor na ovaj način odveo da razmišljamo o značenjima posta, ne želeći nas ostaviti i napustiti prije nego što nas odvede u ambijent Bajrama, kako bismo mogli čuti himnu tekbira koji odjekuju ulicama na jezicima onih koji idu na bajram-namaz, i onih koji klanjaju u džamijama.
To je himna koja izbija iz duše koja se raduje zbog uspješnog završetka svog puta, puta posta, i koja s povjerenjem i nadom gleda u budućnost.
To je slogan pobjede u prošlom iskustvu i odlučnosti da se ide u pravcu duhovne pobjede u budućim iskustvima. ”Allahu ekber! Ve lillahil-hamd! – Allah je najveći i Allahu pripada sva slava i hvala.”
