Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je vladar jedne države izašao sa svojom gardom da obiđe svoje podanike, pa je u toku tog obilaska svratio u kuću jednog čovjeka koji ih je počastio i ukazao im gostoprimstvo bez da se upoznao s njima i pitao ko su. Kada je vladar napustio njegovu kuću, ugledao je psa obješenog pored kuće, pa je upitao domaćina zašto je pas obješen. Čovjek je odbio dati odgovor, rekavši: ”To je duga priča i ne želim je nikome pričati.”
Sutradan je vladar poslao komandanta svoje garde istom čovjeku i pitao ga za obješenog psa, ali je on odbio bilo šta reći. Trećeg dana, vladar je poslao svoje vojnike i oni su doveli čovjeka u njegovu palatu.
Vladar ga je pitao o slučaju obješenog psa, a on mu je rekao: ”Neću ti ispričati njegov slučaj sve dok me ne postaviš za vladara na neko vrijeme.” Vladar je bio iznenađen ovim zahtjevom i oštro ga je odbio, naredivši čovjeku da napusti palatu.
Međutim, vladar je nastavio razmišljati o tome cijelu noć, sve dok obješeni pas nije postao njegova preokupacija koja ga je lišila sna. Nakon nekoliko dana, vladar je naredio svojim vojnicima da ponovo dovedu čovjeka da mu kaže da je pristao na njegov zahtjev, pod uvjetom da mu nakon toga ispriča priču o obješenom psu.
Čovjek je preuzeo mjesto vladara i prvog dana svoje vladavine smijenio je sve glavne funkcionere, uključujući ministre, uglednike, komandante vojske i obavještajnih službi, posebno one sa stranim državljanstvom koji su vodili određene državne poslove, i strpao ih u zatvor. Zatim je svim susjednim zemljama, koje su uzimale porez od ove države i crpile njene resurse, poslao poruku sljedećeg sadržaja: ”Od danas nećete dobijati ni jednog dinara poreza od nas i vi više nemate nikakvih ovlasti nad nama.”
Nakon toga, zvaničnici iz tih zemalja pokušali su uspostaviti vezu sa svojim agentima i insajderima u toj zemlji, kao i domaćim izdajnicima koji su radili za njih samo da bi ostali na pozicijama na koje su došli upravo utjecajem zvaničnika iz tih država, da pokušaju riješiti problem, ali na njihovu žalost nije bilo nikakvog odgovara, jer su svi bili u zatvoru.
Ubrzo nakon toga, državna blagajna bila je puna. Kada se prvobitni vladar vratio i vidio da je državna blagajna puna novca, bio je vrlo zadovoljan, zahvalio je čovjeku, a zatim mu rekao: ”Sad mi ispričaj priču o obješenom psu.”
Čovjek je rekao: ”Ja sam imao stado ovaca i svake noći mi je nestajala po jedna ovca, a nisam znao razlog. To je potrajalo desetak noći, a onda sam želio saznati ko je taj ko mi krade ovce i uništava moju imovinu. I prve noći, dok sam prikriven stražario i čekao kradljivca, ugledao sam svoga psa koji je ušao u tor i izabrao najdeblju ovcu, zadavio je, a zatim ju je odnio svom ”prijatelju” i saradniku hijeni. Tako je činio svaku noć kako bi ostao na poziciji odgovornog čuvara stada i kako bi bio siguran od zla krvoločne hijene. Istog trenutka odlučio sam kazniti svog psa koji je na najgori način izigrao moje povjerenje, a kazna mu je bila vješanje, da bude primjer svima drugima. Od tog dana nisam izgubio nijednu ovcu.”
Ova priča nam govori da je izdaja staro i dobro oprobano sredstvo koje neprijatelji koriste za ostvarivanje svojih poganih ciljeva, i bodež zaboden u leđa naroda i države.
Izdaja i njene sestre, kao što su licemjerstvo, spletkarenje i laž, oslabljuju narod pred njegovim protivnikom, omogućavaju plaćenicima da se domognu položaja, a pohlepnim pokvarenjacima da kontrolišu državne resurse i živote ljudi, a dobri, čestiti i pošteni ljudi se hapse, proganjaju i izopćavaju.
Kada čovjek kojem je ukazano povjerenje vođenja određenih poslova, pogotovo ako se radi o državnim poslovima, izda preuzeti emanet i ustraje u svojim greškama, on sebi dozvoli i ohalali svako (zlo)djelo, makar ono značilo i izdaju države, kako bi sačuvao svoju poziciju i ostvario lične interese, te kako bi izbjegao sud pravde.
A kada odgovorna osoba olahko shvati svoje propuste i zanemari svoje greške, nastaje haos u državi i potkopavaju se njeni temelji, makar se radilo o najmoćnijoj državi. Jer, državu ništa ne može unaprijediti kao ispunjavanje emaneta i odgovorno izvršavanje preuzetih obaveza od strane onih koji njome vladaju i upravljaju, niti išta brže može stvoriti haos u državi i dovesti u pitanje njenu opstojnost, kao izdaja interesa države i naroda u korist ličnih interesa.
Kada se to desi, onda se korupcija širi poput kuge i takva država je osuđena na poraz u svim bitkama i na svakom ”bojnom” polju, kako onom političkom, tako isto i na ekonomskom, vojnom, naučnom i kulturnom.
Da je pas iz spomenute priče ostao na svojoj ”funkciji”, hijena bi, bez sumnje, pojela cijelo stado. I stvar se ne bi zaustavila samo na tome, već bi ubrzo bio ugrožen život i vlasnika stada, a svakako bi na kraju došao red i na psa izdajnika, samo što izdajnike zaslijepi pohlepa za vlašću, bogatstvom i ugledom, pa nisu svjesni toga.
I koliko god neko želio da precizno opiše izdaju, neće moći nabrojati sve njene strašne posljedice po narod i državu.
Koliko je samo uskraćenih i oduzetih prava, izgubljenih života, prolivene krvi i nevino zatvorenih ljudi pod izgovorom patriotizma i borbe za narod i državu, a zapravo su oni koji su ih bacili u tamnice istinski izdajnici koji su izdali svaku uzvišenu ljudsku vrijednost i principe.
Koliko ”pasa” izdajnika danas ima u našoj državi?
Koliko je ovaca poklonjeno raznim ”hijenama”, i koliko usjeva i resursa opljačkano i uništeno?
Koliko hijena dolazi, živi i uživa sve povlastice u našoj državi, a rade na njenom uništenju, dok istinske patriote i oni koji su svojim životima branili državu, žive na mariginama društva, obespravljeni, ostavljeni i prepušteni sami sebi.
Govoreći o uzrocima slabljenja i napretka države, Vehb ibn Munebbih, rekao je: ”Ako vladar ili namjesnik namjerava (poželi) učiniti nepravdu i postupi po svojoj namjeri, Allah će ljudima uskratiti bereket i blagoslov na tržnicama, u usjevima i svemu ostalom, a ako namjerava činiti dobro i vladati pravedno i postupa po tome, Allah će podariti bereket narodu i državi u kojoj vlada.”
