Piše: Jasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prije 86 godina džamija Aja Sofija pretvorena je u muzej, a sada je vraćena u izvorni oblik i ponovo je postala džamija, na temelju odluke koju je nedavno donio turski predsjednik Erdogan. Zapravo, Erdoganova odluka temelji se na presudi Vrhovnog upravnog suda, koji je riješio ovaj pravni spor koji je trajao godinama, i koji je, na osnovu raspoloživih dokumenata, donio odluku u kojoj je rečeno da se Aja Sofija vraća u posjed vakufa koji je utemeljio sultan Mehmed Fatih, te se stoga ne može koristiti u druge svrhe osim kao džamija.
I nakon što je sud presudio da je odluka Vijeća ministara o pretvaranju Aja Sofije u muzej 1934. godine, ništavna i nezakonita, više nije bilo prepreka koje su sprječavale vraćanje Aja Sofije u njezin prvobitni oblik.
Treba reći da je postupak lišavanja Aja Sofije njezinog islamskog karaktera prije gotovo 100 godina bio znakovit događaj za cijeli islamski svijet, ne samo za turski narod. Proces pretvaranja Aja Sofije u muzej bio je povezan sa situacijom i stanjem kroz koje je islamski svijet prolazio poslije Prvog svjetskog rata.
Među najistaknutijim obilježjima ovoga razdoblja je to što su muslimani ostali bez vođstva ili diplomatskog predstavništva na pozornici međunarodne politike, jer u to vrijeme nije postojao politički mehanizam ili država koja bi predstavljala veliki islamski svijet. Zbog toga su ljudi – posebno religiozni i pobožni ljudi, pretvaranje džamije Aja Sofije u muzej vidjeli kao veliku žalost.
U islamskoj kulturi u Turskoj vrijednost Aja Sofije usporediva je sa džamijom Al-Aksa, koja se danas smatra znakom ili simbolom slabosti islamskog ummeta i njegove izloženosti okupaciji i nemoći, a istovremeno predstavlja i tračak nade za oživljavanje islamskog jedinstva i motivaciju za nastavak borbe i otpora okupaciji.
Stoga, ponovno otvaranje Aja Sofije nisu podržale samo Stranka pravde i razvoja i Stranka nacionalnog pokreta, već su sve skupine turskog društva dočekale ovu odluku sa velikim oduševljenjem, tako da ni Republikanska narodna stranka, koja je Aja Sofiju pretvorila u muzej, nije izrazila prigovor na tu odluku, što znači da velika većina turskog naroda, koja prelazi 80%, podržava ovu odluku.
Na globalnoj razini, najoštrije reakcije na ovu odluku bile su iz Grčke, zatim iz nekih evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, pitanje Aja Sofije je prije svega turska stvar i niko se nema pravo miješati u to.
Drugo, ova odluka nije dovela do pretvaranja Aja Sofije iz crkve u džamiju i njezino otvaranje za vjernike muslimane neće dovesti u pitanje nikakve svete znamenitosti kršćana, jer će Aja Sofija zadržati postojeći oblik i izgled. Pretvaranje Aja Sofije u muzej prije 86 godina bila je velika greška, koja je prouzrokovala veliku tugu kod muslimana, a danas se ta greška ispravlja. S druge strane, muslimani su bili podvrgnuti genocidu u Evropi, posebno u Španiji i na Balkanu, nakon što su 800 godina živjeli tamo i osnovali civilizacije, na kraju su njihove džamije uništene ili pretvorene u crkve, a nismo čuli niti jedan glas koji bi se tome suprotstavio.
U Grčkoj, u Solunu i Atini, gdje je živio veliki broj muslimana, danas ne možete naći nijednu džamiju, sve su te drevne građevine danas napuštene ili se sa njih čuju crkvena zvona.
Nasuprot tome, sultan Mehmed Fatih, s izuzetkom Aja Sofije, nije dozvolio da se načini bilo kakva šteta nijednoj drugoj crkvi u gradu Istanbulu koji je prethodno osvojio. Umjesto toga, ostatak gradskih crkava stavio je pod svoju zaštitu. Ni danas stvar nije mnogo drugačija, jer u Turskoj ima puno starih i novih crkava, a država je sama preuzela obavezu obnove nekih povijesnih crkava.
Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, koje su Jeruzalem nedavno proglasile glavnim gradom Izraela i koje ne pokazuju nikakvo poštovanje prema svetim mjestima i zajedničkom nasljeđu različitih religija, one nemaju pravo komentirati postupak u vezi Aja Sofije koja je pretvorena u džamiju prije 567 godina, i Tursku nije briga za te glasove.
No, može se donekle razumjeti reakcija Evrope i kršćana, jer ovaj događaj kod njih, čak i ako je dio davne prošlosti, u psihološkom smislu, proizvodi osjećaj poraza.
Međutim, nije moguće razumjeti ponašanje nekih arapskih zemalja i medija – posebno medija iz UAE, Egipta i Saudijske Arabije – koji izražavaju zabrinutost i tugu nakon ponovnog otvaranja džamije Aja Sofije, i koji su namjerno ispolitizirali cijelu ovu stvar, otvoreno napadajući Erdogana zbog njegove ”pogrešne” odluke. Tužno je i žalosno što su mediji u tim zemljama odsječeni i odvojeni od svog naroda, koji je, za razliku od njih, sa oduševljenjem i radošću primio vijest o ponovnom otvaranju džamije Aja Sofije.
Smiješno je i žalosno u isto vrijeme, da ti mediji nisu podigli svoj glas protiv okupacije svete džamije Al-Aksa od strane Izraela i progona Palestinaca, već su sada požurili da nam drže lekcije o pravdi u islamu i da nas podsjećaju na to kako je Aja Sofija dio kršćanskog nasljeđa.
Oni koji gledaju džamiju Al-Aksa pod izraelskom okupacijom i kojoj se priprema uništenje kako bi se korak po korak izgradio židovski Hram, sada raspravljaju o odluci koju je sultan Mehmed Fatih donio prije 567 godina i pitaju se mogu li se crkve pretvoriti u džamije? I pod kojim uvjetima?
Ovom odlukom Turska, predsjednik Erdogan i tursko pravosuđe nisu pretvorili crkvu u džamiju. Umjesto toga, oni su ponovno otvorili zgradu koja se 567 godina koristila kao džamija, prije nego što je za kratko vrijeme pretvorena u muzej.
Tim potezom turski predsjednik prekinuo je stanje apatije i beživotnosti u koje je muslimanski svijet potonuo, te razbio lance koji su ga okivali i proglasio neovisnost od Zapada.
Dakle, umjesto što kritikuju Tursku, arapske zemlje bi trebale imati koristi od ove lekcije, i mi vas također pozivamo da razbijete okove. Ako budete kušali sa svojim narodom slobodu, neovisnost i mir, situacija će biti puno bolja.
