Gotovo pa svakodnevdno svjedočimo uspjesima Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta, što nas sve čini veoma ponosnim. Ovo je definitivno jedna od takvih priča koja zaslužuje posebnu pažnju. Ovaj put se radi o uspjehu jednog Bošnjaka na polju teoloških nauka.
Naš brat Rusmir Čoković doktorirao je na Islamskom univerzitetu u svetom gradu Medini. On je prvi Bošnjak koji je doktorirao na ovom univerzitetu. Rusmir Čoković je rođen u Bijelom Polju 1980. godine. Kao izbjeglica zajedno sa majkom i bratom odlazi u Njemačku, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a kao stipendista jedne od najznačajnijih fondacija za edukaciju u svijetu, jedan semestar je proveo u SAD-u, usavršavajući engleski jezik. Po povratku, u Sarajevo upisuje Fakultet za stomatologiju, te prvu godinu završava sa prosjekom ocjena preko devet, ali studij prekida i odlazi, prvo na studij u Damask, a nakon godinu dana biva primljen na Univerzitet u Medini. Tečno govori arapski, njemački i engleski jezik. Kruna njegovog zalaganja dolazi, 13.02.2020., odbranom doktorskog rada sa odličnim uspjehom. Titula koja je zasigurno i draža jeste da je hafiz Kur'ana Časnog, oženjen je i otac dvoje djece. Živi i radi u Tuzli.
Vrijednost ovog uspjeha istinski mogu prepoznati samo ljudi od nauke, koji znaju nivo truda koji se treba uložiti da bi se ostvario ovakav rezultat. Bosna i Hercegovina, iako mala država, te najudaljenija zapadna zemlja sa muslimanskog većinom, iznjedrila je mnoge značajne učenjake islamskih nauka kroz historiju, koji su uživali veliki ugled u čitavom islamskom svijetu. Danas, ljudi poput doktora Rusmira Čokovića, nastavljaju taj put, svijesno preuzimajući emanete prethodnih generacija.
Za one koji ne znaju, Medina je drugi najsvetiji grad u islamu. Nazvana je tako onog dana kada je u nju kročio Božiji poslanik Muhamed, neka je Božiji mir i spas na njega. Medina – grad, tj. grad Božijeg poslanika. Godinama je dobijala i druge nazive i epitete, poput dobra, lagodna, čista, sveta itd. O njenoj vrijednosti najbolje govore riječi i predaje samog Poslanika. U jednoj od njih Poslanik kaže: „I zasigurno da će se iman-vjerovanje skloniti u Medinu…“ U drugoj pak, se spominje: „ Na medinskim prilazima se nalaze meleki (anđeli), i u nju neće ući ni kuga ni Dedžal (Antikrist).“
Na osnovu ovih predaja vidimo da je Bog učinio Medinu mjestom imana-vjerovanja, te je zaštitio od neprilika, kako bi ljudi dolazili u nju i u sigurnosti učili znanje o vjerovanju u Boga. Historija nam svijedoči da je tako zaista i bilo. Generacijama su muslimani iz svih krajeva svijeta dolazili u Medinu, da uče o islamu, a ona je kroz stoljeća iznjedrila neke od najvećih islamskih autoriteta. O atmosferi koja je stoljećima vladala u Medini najbolje nam svijedoče zapisi hodočasnika na Hadž i Umru. Medina jednostavno odiše znanjem i bogobojaznošću. Primjetno je to na svakom koraku.
Tokom prošlog stoljeća, a u skladu sa modernizacijom metoda učenja, osnovan je prvi Islamski univerzitet u Medini, a nedavno je proširen i sa nekoliko fakulteta iz oblasti „svjetovnih nauka“. Osnivači su, cijeneći historijski kontinuitet dolazaka učenika iz cijelog svijeta, posebnu pažnju posvetili omogućavanju studiranja studentima mimo Arabijskog poluotoka. Islamski univezitet ima osam zasebnih fakulteta, te jednu od najznačajnijih biblioteka u islamskom svijetu, koja broji oko 150 000 knjiga. Fakultet plemenitog hadisa (govora Božijeg poslanika) i islamskih studija, među studentima, važi za najznačajnijeg, ali i najtežeg.
