Izvor: Omer Redžić
Danas sam bio u ulozi domaćina ispred Mdžlisa IZ Prijedor, gdje su u posjeti bili članovi Međureligijskog vijeća u BiH i članovi Maximilian Kolbe fondacije, a posjeta je imala za cilj obilazak masovne grobnice Tomašica i intervju sa nekim od preživjelih iz perioda ‘92.
Nakon teškog i potresnog svjedočenja Mirsada Duratovića iz Biscana, zajednički smo otišli na lokalitet Tomašice, gdje sam se i obratio ispred Medžlisa. Među članovima Međureligijskog vijeća prisutan je bio i zamjenik vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH koji je proučio dovu za žrtve u Tomašici. Prisutni su bili predstavnici jevreja, katolika i muslimana, predstavnika pravoslavne konfesionalnosti nažalost nije bilo.
Na putu prema Tomašici, koja je zasigurno najveća primarna masovna grobnica u Evropi, poslije ll svjetskog rata, zadesile su nas šikare i potpuno neuslovni prilazi, a gore na samom lokalitetu, grobnica ispunjena vodom. Naravno nikakvog obilježja nema da je tu lokalitet nekadašnje grobnice. Članovi Maximilan fondacije su vec treći put ovdje, svaki put sa novim članovima i zatečeni su da niko nije pokušao da stavi bilo kakvo obilježje na Tomašici, pa su kao prilog društvenoj korisnosti donijeli svoju tablu i stavili je pored masovne grobnice.
Dokad će tabla stajati ne znamo. Ovo je svojevrsni zadatak svim političkim faktorima u Prijedoru:
Osigurajte da Tomašica dobije adekvatno obilježje kao masovna grobnica!!
Prijedor će biti istinski grad onog trenutka kada se budu poštivale osnovne civilizacijske norme. Nisam siguran može li Prijedor to?!
