Ne trebate biti PR stručnjak da shvatite čistu glupost iza inicijalnog imena operacije kojoj je cilj osloboditi Ramadi od ISIL-a.
“Labeyk ya Hussein”, ili “Odazivamo ti se Huseine” referira na jednog od najvažnijih stubova šiizma, unuka poslanika Muhammeda s.a.w.s, ubijenog u 7. stoljeću, čije je ubistvo bilo ponajveći razlog razlaza između šija i sunija.
Neshvatljivo je da su oni koji su odgovorni za davanje takvog imena operaciji za oslobađanje sunitskog grada, u srcu sunitskog dijela Iraka mislili da je to iole dobra ideja.
Odluka je bila snažno osuđena i u samom Iraku, regiji, i od iračkih međunarodnih partnera poput USA i Francuske. Washington je odluku opisao kao nešto što ne može pomoći puno na terenu.
Odluku je kritizirao i moćni šiitski irački klerik Moqtada Sadr:
“Takvo ime će bez sumnje biti pogrešno shvaćeno i svi koji vole domovinu i odbacuju sektaštvo ne bi trebali prihvatiti takvo ime”, rekao je Sadr, i predložio da se akcija preimenuje u “Labayk ya Anbar” aludirajući na ime provincije u kojoj se nalazi Irak.
Operacija je na kraju rebrandirana u “Labayk ya Iraq” ali šteta je već bila napravljena.
Osim toga, sama promjena imena ne mijenja ništa u samoj srži i namjerama šiitskih milicija koje se spremaju za operaciju. Pakovanje može biti drugačije ali sadržaj je potpuno isti. Kampanja gotovo da nije ni počela, a već je video u kome šiitske milicije pale živog čovjeka, postao viralan na Internetu.
Ove milicije su već odavno stekle reputaciju sektaških formacija koje vrše zlostavljanja sunnita na područjima preuzetim od ISIŠ-a. U Aprilu, oslobađanje Tirkita je rezultiralo plačkom sunnitskih trgovina i paljenjem sunnitskih kuća.
“Naš grad je gorio pred našim očima”, izjavio je Ahmed al-Kraim, lider Salahuddin provincije gdje se nalazi i Tikrit. Kraim je izjavio da su zapaljene stotine sunnitskih kuća.
Šef Bagdadskog biroa Reutersa Ned Parker je bio prisiljen da napusti Irak nakon što je dobio prijetnje na Facebooku i TV kanalu šiitskih milicija jer su dopisnici Reutersa izvještavali o zlostavljanjima u Tikritu kojima su sami posvjedočili.
U Martu je Human Rights Watch objavio da milicije provode serijske zločine prema sunnitskim civilima. Par mjeseci ranije, ista organizacija je izjavila da su milicije zlostavljale i ubile veliki broj sunnitskih civila posljednih mjeseci i da uživaju potpunu sigurnost od odgovornosti za te zločine. U izjavi se navodi da milicije nemilosrdno ciljaju sunnitske civile na sektaškoj bazi čineći ratne zločine, i ostale zloupotrebe ljudskih prava.
U Julu prošle godine, HRW je dokumentirao ubistva i zlostavljanja od strane milicija koje predstavljaju snažnu eskalaciju sektaškog nasilja. Masovne egzekucije su dokaz ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.
Nije stoga čudno da irački sunniti imaju snažan strah od šiitskih milicija, i da su stanovnici Ramadija izrazili veliku zabrinutost oko inicijalnog imena operacije preuzimanja njihovog grada iz ruku ISIŠa.
Iračka vlada, ovisna o ovim milicijama u borbi protiv ISIŠ-a je lansirala zvijer koju nije u stanju kontrolirati. Rezultat je da dvije najsnažnije vojne sile u državi, ISIŠ i šiitske milicije, operiraju totalno van kontrole zakona, osim onog koji oni nametnu.
Sunnitska populacija se našla u sredini između barbarstva ISIŠ-a prema svima, uključujući i sunnitska plemena koja im se suprostave, i kolektivnog kažnjavanja koje provode šiitske milicije, optužujući sunnite da sa simpatijama gledaju na sunnitske džihadiste. Problem sa takvim viđenjem situacije od strane šiitskih milicija je da na kraju dovode do upravo toga – što više čine zločine nad sunnitima, to će više sunniti vidjeti ISIŠ kao manje od dva zla.
U međuvremenu, džihadisti iskorištavaju sektašku prirodu milicja i njihovih financijera, u prvom redu Irana. ISIŠ regrutira mlade sunnite igrajući upravo na kartu sunnitskog straha i zabrinutosti predstavljajući sebe kao one koji ih žele odbraniti od šiita. I zbog toga, ovisnost iračke vlade o šiitskim milicijama te njihovo kasnije ponašanje prema sunnitskim civilima na terenu, fundamentalno ugrožavaju samu borbu protiv ISIŠ-a.
Moć šiitskih milicija je sada tako velika da ih vlada ne bi mogla iskontrolirati sve da želi, a nema nikakvih naznaka da želi.
“Iračka vlada je efektivno dala zeleno svjetlo šiitskim milicijama na pohod protiv sunnita, i odobrava zločine i opasni krug sektaškog nasilja koji prijeti da potpuno razori državu”, navodi se u izjavi Amnesty Internationala.
Human Right Watch je dodao da vlada očito misli da ako ljudi budu okrivljavali milicije za zločine, to će oprati ruke vlade od sudjelovanja u istim.
Bagdad i njegovi savjetnici možda mogu zasad zatvarati oči zbog prijetnje koju predstavlja ISIŠ. Ali takav pristup predstavlja rizik od pretvaranja Iaka u Libiju, gdje mnoge milicije, sa svojim jačanjem, zahtijevaju i dobijaju sve više utjecaja, i bilo kakav otpor od strane vlade bi bio nemoguć, jer vlada nema snage da im se suprostavi.
Još je gore što se problem ne zaustavlja samo na milicijama. Čak kad bi Bagdad i imao snage da ih iskontrolira, problem ne bi bio riješen jer vlada i sama čini serijske zloupotrebe ljudskih prava i potiče na sektaške tenzije. Premijer Haidar al-Abadi ničim nije pokazao da se uopće razlikuje od svog prethodnika Nouria al-Malikia, iako je operacija protiv ISIŠ-a, vođena od strane Sjedinjenih Američkih Država, postavljena na temeljima Abadijeve administracije koja bi trebala više uključiti sunnite nego što je to činila Malikijeva koja to nije činila nikako.
I umjesto da al-Abadi dođe pod pritisak zbog izigravanja dogovora o uključivanju sunnita, on biva nagrađivan konstantnim slanjem oružja, prvenstveno od strane USA, koje na kraju najčešće završe u rukama milicija. I tako saveznici Bagdada, dok izražavaju zabrinutost oko šiitskih milicija, ih u stvari indirektno naoružavaju.
To baš i nije sjajna strategija za pobjedu protiv ISIŠ-a i ublažavanje legitimne zabrinutosti iračkih sunnita. Dapače, više izgleda kao recept za daljne podjele i kaos u Iraku, a toga su se stanovnici Iraka već dovoljno nagledali.
Sharif Nashashidi / DnevniHaber.com
