Autor: Elvis Deumić
Ramazan je deveti mjesec u hidžretskom kalendaru. Dolazi poslije mjeseca šabana, a prije ševala. U ovom mjesecu je počela objava Poslaniku, Muhamedu (s.a.w.s.).
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ}
„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“[1]
Kao i svaki hidžretski mjesec, tako i mjesec ramazan može imati samo dvadeset devet ili trideset dana.
U naš jezik ova riječ ramazan ušla je preko Turaka[2], te se udomaćila pod ovim imenom, dok je izvorno ime ovog mjeseca ramadan.
Ramazan je mjesec obaveznog posta za svakog punoljetnog, pametnog i zdravog muslimana.
{يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ}
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“[3]
Jezičko značenje ramazana
Riječ ramazan (ar. ramadan) potječe od glagola رَمِضَ – يَرْمَضُ (ar. remide – jermudu) što znači biti jako vruć dan, ili pripeći sunce.
Sama osnova (masdar) glagola رَمَضٌ (ar. remedun) znači izgorjelost, sasušenost tla od žege.
Dok izvedenica رَمْضَاءُ (ar. remda'u) u prijevodu znači žega, zapara, omorina.
Imenica remedun (رَمَضٌ) isto označava i kišu koja padne na isušeno tlo.[4]
Mjesec ramazan u džahilijetskom dobu
Predislamski Arapi su znali računati vrijeme i obilježavati ga u takvimima. Ovi takvimi su računani po kretanju mjeseca, tzv. lunarni kalendar. Međutim imena mjeseci u godini su mijenjana kroz razvoje civilizacija. Tako je i mjesec ramazan bio poznat arapskim narodima pod drugačijim imenima, shodno vremenu, obredu ili mjestu arapskih plemena.
Prije zadnje objave, na nekih dvije stotine godina, imena mjeseca kod predislamskih Arapa su se promijenila i dobila su nove nazive. Pravilo kako su novi mjeseci dobili ime zasnivalo se na društvenim i klimatskim uvjetima, a koje se također odnosilo i na krize i događanja koja su se desila u bliskoj prošlosti u nekim pojedinim mjesecima.[5]
Tako je Kilab ibn Murre, pra-pradjed (peti po redu djed) Poslanika (s.a.w.s.), iz plemena Kurejš, u Meki, prvi nazvao, oko 412 godine (otprilike dva stoljeća prije poslanstva), ove nove mjesečeve mjesece imenima koja i danas poznajemo kao hidžretske mjesece.[6]
Tada je i ramazan dobio svoje postojeće ime, zbog velike žege koja bi počinjala u tom mjesecu (vjerovatno je ramazan tad bio u ljetnom periodu)[7], i od imena ‘Ramada'u’ došlo je do imena ‘Ramadan’.[8]
Imena mjeseca ramazana u džahilijetu
Postoji nekoliko mišljenja o imenu ovog mjeseca u džahilijetskom dobu.
- Navodi se da je mjesec ramazan u džahilijetu nosio naziv ‘natik’ (ناتق)[9], i da je bio ili prvi ili deveti mjesec u godini.[10]
- U starim jezicima plemena Ada, pleme poslanika Huda (a.s.), ovaj mjesec su zvali su imenom ‘natil’ (ناتل), što znači osobu koja vadi vodu iz bunara ili izvora. Po ovome bi bilo da je ovaj mjesec spadao u zimsko godišnje doba, na što opet upućuje drugo ime za ovaj mjesec, a to je ime ‘zahir’.[11]
- Pleme Semud, poslanika Saliha (a.s.), je koristilo neku vrstu takvima (kalendara), i nazivalo ovaj mjesec ‘zimer’ (ذيمر), ili ‘dimer’ (ديمر), i koji je bio prvi mjesec u godini.[12]
- Ime mjeseca ‘zahir’ (زاهر), u prevodu rascvjetan[13], a u značenju mjesec kada bi biljke počele beharati, cvjetati, u pustinji, nakon kiša, se smatra isto jednim od imena mjeseca ramazana u predislamskom dobu.[14]
- Od starih imena mjeseca ramazana jeste i ime ‘natil’ (ناطل)[15], s krupnim harfom ‘t’, sa značenjem mjere za vino, jer su u tom mjesecu Arapi pili ogromne količine vina.[16]
- I ime ‘nafik’ (نافق), koje je imalo značenje izlaska ili završetka (mjeseca), uzima se kao jedno od imena džahilijetskog kalendara, a koje je bio sinonim za sadašnji mjesec ramazan.[17]
Također postoje i oni koji smatraju da mjesec ramazan nije povezan isključivo s nesnosnim vrućinama, jer ovaj mjesec, pošto se računa po kretanju mjeseca, a ne sunca, prolazi kroz sva godišnja doba ljeta, jeseni, zime i proljeća. Na osnovu ovoga povjesničari su došli do zaključka da mjesec ramazan nije nazvan zbog velikih ljetnih vrućina, nego zbog ‘vrućine’ (žeđi) grla, koja je zbog nedostatka vode, mogla biti u bilo kojem dobu godine.
Neki povjesničari smatraju da je ime mjeseca ramazan, koje znači period velikih vrućina, dobio takav naziv kod sastavljanja novih mjeseci u godini izvučenih iz imena iz starih jezika, pa je ostalo da je mjesec ramazan tada bio u ljetnom periodu kad su bile velike vrućine, te tako ostao i zapisan. Ili možda da Arapi u džahilijetskom dobu nisu bili svjesni pomjeranje mjeseci kroz godišnja doba te su imena mjeseci ostala kako su i dobila imena, poput ramazana koji je označavao mjesec vrućine, a mogao se naći u zimskom periodu.[18]
Ovaj mjesec, ramazan, je zbog obilnih suša, velikih vrućina, i nedostatka vode, prozivan i tada mjesecom posta, jer bi ljudi bili žedni, i tako bili primorani postiti.
Neki kažu da se mjesec ramazan zove tako jer prži (briše) grijehe. A neki opet kažu da je ime dobio jer srca ljudi, zbog jakih vrućina tih dana mjeseca ramazana, razmišljaju o drugom svijetu, ahiretu.
Ramadan je jedno od Božjih imena?
Prenosi se od Ebu Hurejre (r.a.) da je rekao: „Ne govorite Ramadan, jer je zaista Ramadan jedno od Allahovih (s.w.t.) imena, nego recite mjesec ramadan.“ Međutim ova predaja je odbačena i nije točna. Buhari navodi u svom Sahihu hadis koji spominje ime ramadan, aludirajući na mjesec, bez spomena imenice mjesec (ar. šehr) prethodno.[19]
Ebu Hurejre (r.a.) prenosi da je Poslanik (s.a.w.s.) rekao: „Ko (is)posti ramazan (iskreno) vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio.“[20]
Skrivenost posta mjeseca ramazana
Za bilo koji drugi ibadet, izjavljivanje šehadeta, obavljanje namaza, davanje zekata ili odlaska na hadž, jasno je vidljivo drugim ljudima da ih musliman izvršava. Ovi ibadeti se ne mogu sakriti pred drugima. Jedino post je nešto što je skriveno od ostalih, i samo Allah (s.w.t.) zna da li osoba iskreno posti ili ne. Zato Uzvišeni Gospodar i kaže: „Post je Moj, i Ja ću za njega nagradu dati.“[21] To je nagrada onih iskrenih postača. A ta nagrada je toliko ogromna i dragocjena da ju samo Allah, Gospodar svih svjetova, zna.
Mjesec ramazan, odabrani mjesec kod Uzvišenog Gospodara, jeste mjesec odricanja. Ali to odricanje nije na čovjekovu štetu, već naprotiv da bi mu donijelo korist: tjelesnu i duhovnu. Tjelesna odricanja u toku dana, tokom posta, osnažuju ljudsko tijelo i razum. Kako se tijelo čisti, tako i razum razmišlja samo o lijepom. A čovjekova duša u mjesecu ramazanu se puni kroz učenja Kur'ana, klanjanje nafila namaza, i sadake. To je jednom rječju čovjekov odgoj.
Mudrost propisa posta u mjesecu ramazanu
Jedno od svojstava mjeseca ramazana u džahilijetu jeste bilo da je to bio mjesec nakon kojeg su slijedili hadžski mjeseci, te su Arapi u ovom mjesecu odavali se užicima poroka, alkohola, i ostalih velikih grijeha. Možda je i to Allahova mudrost zašto je mjesec ramazan uzet da bude mjesec posta i odricanja od bilo kakvih i dozvoljenih užitaka tokom dana, tokom posta.
Post je sredstvo stjecanja bogobojaznosti kroz prakticiranje naređenih i zabranjenih radnji mjeseca ramazana. Post čovjeka uči odgovornosti, razboritosti, i strpljivosti. Post čini muslimana da razumije i osjeti poteškoće drugih muslimana, siromaha, onih koji su prognani sa svojih ognjišta, onih koji su u nevolji. Post čovjeka napominje na ljubav i bratstvo prema svim muslimanima svijeta. Post čovjeka čisti od radnji ružnih poroka i loših djela. Također post očvršćava ljudsko tijelo.[22]
Post kod drugih religija
Post kod ehli-kitabija nije naređen, iako se forma posta spominje na desetke puta kroz Stari i Novi zavjet, ali samo u smislu da je čovjekov post nešto što je dobro i korisno. Post kod židova i kršćana se svodi samo na potpuna ili djelomična odricanja od hrane i pića.
Židovi imaju više vrsta posta tokom godine, i načina kako se posti, prilikom svetkovanja određenih blagdana. Post kod židova, koji traje po par dana samo, jeste od zalaska sunca do sljedećeg zalaska, tako da se posti čitavu noć i sljedeći dan do zalaska sunca.
Kršćani imaju više vrsta posta, na način da se posti pojedinačno, porodično ili zajednički (u kojem posti više osoba)[23]:
- totalni post, koji traje najviše tri dana, i u kojem se periodu ne konzumira niti hrana, niti voda
- praktični post (tzv. Isusov i Davidov post), u trajanju do 40 dana, gdje se kršćanin odriče uzimanja hrane općenito, ali konzumira vodu
- djelomični post, odricanje od ukusne hrane ili preskakanje nekih dnevnih obroka
- periodični post, tj. post određenih dana u sedmici ili mjesecu
Kod hindusa post je veoma važan dio vjere i on je vezan uz čovjekovo zdravlje. Nekad se odriču u potpunosti jela i pića. No većinom se post svodi na to da se konzumira voda i voće tokom dana posta. Post se u hinduizmu smatra kažnjavanjem samog sebe, tako da se postom brišu grijesi.
Budisti odbijaju post. Oni smatraju da umjerenost u hrani i piću, a ne odbacivanje istih, jeste pravi put Bude. Buda je u početku svog mističkog života odbijao hranu i jeo je nekoliko godina samo po zrno sezama ili pokoju kupinu. Toliko je bio propao da je jednog dana popio mlijeka i dobio nadahnuće da tijelo bez energije ne može meditirati. Tako se post sveo na meditaciju, i uzimanje lagane hrane kao obroke.
Zoroastrijanci ne vjeruju u snagu posta i odbacuju ga. Ono čemu oni teže jeste odbacivanje jedenja mesa četiri dana (drugi, dvanaesti, četrnaesti i dvadeset prvi dan) u svakom mjesecu, kad im je zabranjeno klanje životinja i jedenje njihova mesa.[24]
Reference:
Abdulaziz, Muhamed; Ramadan fi el-Džahilijet ve el-Islam; online, alukah.net, članak stavljen 24/09/2008.
Alij, Dževad; El-Mufessal fi Tarih el-Arab kable el-Islam; Džamiat Bagdad, Drugo izdanje, 1993, Bagdad, Irak.
El-Buhari, Muhamed ibn Ismail; Sahih el-Buhari (Mevsuat el-Hadis el-Šerif, el-Kutubu el-Sitte), Treće izdanje, 2000, Dar el-Selam, Rijad, Saudijska Arabija.
El-Felekij, Mahmud; Netaidž el-Efham fi Takvim el-Arab kable el-Islam; Bez navoda izdavača, godine i broja izdanja.
El-Taberi, Tefsir et-Taberi; Mueseset er-Risala, Prvo izdanje, 1994, Bejrut, Libanon.
Et-Tevidžirij, Muhamed ibn Ibrahim ibn Abdullah; Muhtesar el-Fikh el-Islamij; Bejt el-Efkar ed-Duvelije, Bez navoda izdanja i godine, Amman, Jordan.
Grupa autora; Mu'adžem el-Vesit; Treće izdanje, 1985, Šeriket el-‘Ialanat el-Šerkije, Kairo, Egipat.
Ibn Kesir; Tefsir ibn Kesir; Dar el-Kutub el-Ilmijje, Prvo izdanje, 1998, Bejrut, Libanon.
Klaić, Bratoljub; Rječnik stranih riječi; Nakladni Zavod Matice Hrvatske, bez navoda izdanja, 1978, Zagreb, Hrvatska.
Korkut, Besim; Kur'an s prevodom; Izdano u Medini Muneveri, 1412 hidžretske godine.
Muftić, Teufik; Arapsko-bosanski rječnik; El-Kalem, Treće izdanje, 1997, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
Muslim, ibn el-Hadždžadž ibn Muslim el-Nisaburij; Sahih Muslim (Mevsuat el-Hadis el-Šerif, el-Kutubu el-Sitte), Treće izdanje, 2000, Dar el-Selam, Rijad, Saudijska Arabija.
Što Biblija kaže o kršćanskom postu?; više na www.rastimo-u-vjeri.com (pregled: 30 april 2016)
[1] Sura el-Bekare, ajet 185 (početni dio ajeta).
[2] Klaić, Rječnik stranih riječi, str. 1130.
[3] Sura el-Bekare, ajet 183.
[4] Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 559. Mu'adžem el-Vesit, vol. I, str. 386.
[5] Alij, El-Mufessal fi Tarih el-Arab kable el-Islam, vol. VIII, str. 458-461.
[6] El-Felekij, Netaidž el-Efham fi Takvim el-Arab kable el-Islam, str. 45.
[7] El-Taberi, Tefsir el-Taberi, vol. I, str. 494.
[8] Alij, El-Mufessal, vol. VIII, str. 458-461.
[9] Vidi Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 1462; Muftić također navodi u prijevodu ime mjeseca ramazan pod imenom ‘natik’.
[10] Alij, El-Mufessal, vol. VIII, str. 455. El-Felekij, Netaidž el-Efham, str. 46.
[11] El-Felekij, Netaidž el-Efham, str. 46-47.
[12] Alij, El-Mufessal, vol. VIII, str. 457.
[13] Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 606.
[14] El-Felekij, Netaidž el-Efham, str. 45. Abdulaziz, Ramadan fi el-Džahilijet ve el-Islam (alukah.net).
[15] Mjerica za vino. Vidi Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, str. 1504.
[16] Alij, El-Mufessal, vol. VIII, str. 460-461.
[17] Ovo je vjerojatno šiijska verzija kako je nazivan mjesec ramazan u džahilijetu, jer samo kod njih se ovo ime spominje.
[18] Alij, El-Mufessal, vol. VIII, str. 459-462. El-Felekij, Netaidž el-Efham, str. 48.
[19] Ibn Kesir, Tefsir ibn Kesir, vol. I, str. 369.
[20] Buhari, broj hadisa 38.
[21] Muslim, broj hadisa 1151.
[22] Et-Tevidžirij, Muhtesar el-Fikh el-Islamij, str. 624.
[23] Što Biblija kaže o kršćanskom postu?; više na www.rastimo-u-vjeri.com (pregled 30 april 2016).
[24] Post kod Budista, Hindusa i Zoroastrijanaca uzet je iz različitih online stranica koji govore o njihovim vjerama pojedinačno.
