Piše: Semir Imamović
Ramazan sa svim onim što on, u vjerskom i moralnom smislu, znači i podrazumijeva, zasigurno predstavlja jedan od najvažnijih izvora muslimanske duhovnosti i mudrosti, i jednu od najvećih inspiracija islamskih duhovnjaka (učenjaka rekaika, nauke koja se bavi ljudskom suptilnošću, i islamske etike). U ramazanu i u vezi sa ramazanom kazane su neke od najvećih islamskih i ljudskih mudrosti uopćeno. Ljudski um u ramazanu oslobođa se mnogih „duhovnih prepreka/smetnji“, koje su uglavnom produkt šejtanskog djelovanja, putem vesvese (ubacivanja ružnih misli), igrāa (navođenja, podsticanja) i tezjīna (uljepšavanja), va’da (lažnog obećanja), kejda (zamki), hutuvata (postepenog zavođenja), a koje se u ramazanu značajno reducira, obzirom da „meredetuš-šejatin“/najbuntovniji i najzločestiji šejtani bivaju povezani u okove, tako da se može u potpunosti posvetiti svojoj osnovnoj misiji – tefekkuru, razmišljanju o „stvaranju nebesa i Zemlje, i izmjeni noći i dana”, jer su u tome “znamenja za razumom obdarene.” (Alu Imran, 190) „Ulul-elbab“, u doslovnom smislu, su oni koji posjeduju „lubb“/srž, suštinu pameti. Prema tome tefekkur/razmišljanje, promišljanje, a posebno u ramazanu, zbog izbistrenosti uma i čistoće srca, donosi najbolje plodove i uzdiže čovjeka na najveće imanske deredže. Na tom tragu, a u želji da kod postača probudimo i osnažimo ovaj aspekat ramazana, u narednih nekoliko nastavaka objavit ćemo neke od najvećih i najsuptilnijih ramazanskih mudrosti.
Ramazanska „utrka“
Prenosi se da je Hasan el-Basri, u ramazanu, prošao pored jedne grupe ljudi, koja se nečemu smijala. Zastao je kod njih, okrenuo im se rekao: „Allah, dželle šanuhu, učinio je ramazan poligonom za natjecanje, na kojem će se ljudi natjecati u pokornosti Njemu. Neki su to shvatili, pa su otišli ispred drugih i uspjeli, a drugi to nisu shvatili, pa su zaostali i izgubili. Čudno je da se neko smije u danu u kojem su uspjeli trudbenici, a izgubile lijenčine.“
Tvrđava od posta
Post je, onima koji ga poste, zaštita od vatre/
post je tvrđava u koju se sklanjaju oni koji se vatre boje/
post je zaštita svakom dobročinitelju, koji od ahiretskog „tereta“ i sramote strahuje /
njega poste oni koji za nagradom Velikog i Milostivog tragaju/
njih, vječne bašče, džennetske ljepotice, drveće i rijeke, čekaju./
Mudrost gladovanja u ramazanu
Allah, dželle šanuhu, naredio nam je da postimo ramazan i da u njemu gladujemo jer je glad/apstinencija od hrane, osnova duhovnog i tjelesnog zdravlja, kod mudraca i kod liječnika. Sin Ademov nije napunio goru posudu od svog stomaka. Mudrost je „gospodin“ koji stanuje u praznoj kući, sam i bez igdje ikoga. Poznati tabiin, Jahja ibn Muaz, rekao je svojim učenicima: „Čuvajte se sitosti, jer sitost spriječava čovjeka u obavaljanju (noćnog)namaza. Kada se napuni želudac, primire/paralizuju se udovi i postaju nesposobni za bilo kakvo dobro.“
Allah se srdi na one koji se poigravaju sa svetošću mjeseca ramazana
Primjer mjeseca ramazana je kao primjer izaslanika koga je njegov vladar poslao stanovnicima jedne udaljene zemlje, da se raspita za njihovo stanje. Ako ga oni dočekaju onako kako se dočekuju vladarevi izaslanici, sa svim počastima, ukažu mu dužnu pažnju, budu se ophodili prema njemu onako kako mu dolikuje i budu svjesni njegove važnosti i ugleda, on će se vratiti vladaru sa naljepšim vijestima, pohvaliće njihovu dobrodošlicu i izraziti zadovoljstvo njihovim postupanjem, zbog čega će ih vladar zavoliti i narediti da se prema njima najljepše postupa. U suprotnom, ukoliko mu uskrate dobrodošlicu, budu neobazrivi i nepažljivi prema njemu, ne ukažu mu dužnu počast i prema njemu se budu neprimjereno ponašali, on će se vratiti sa najgorim vjestima, srdit na njih i njihovo postupanje, zbog čega će se i vladar na njih rasrditi i žestoko ih kazniti. Tako se i Allah, dželle šanuhu, a Njemu pripada najuzvišeniji primjer, srdi na one koji se poigravaju sa svetošću mjeseca ramazana.
Saff.ba
