Piše: Adusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekara, 183.)
Iz citiranog ajeta o naredbi posta jasno se zaključuje da je bogobojaznost željeni plod posta. Ali kako post vodi ka bogobojaznosti?
Bogobojaznost je izbjegavanje Allahove srdžbe, a način da se izbjegne Njegova srdžba je izbjegavanje i uzdržavanje od upadanja u ono što je On zabranio.
Međutim, želje duše i mnogobrojni izazovi okružuju vjernika i podstiču ga da upadne u ono što je Allah zabranio, a osim toga šejtan je posvetio svoj život da ljudima uljepša nepokornost Allahu i da ih natjera da to požele, misleći da se u tome krije užitak ili korist.
Zato bogobojaznost zahtijeva veliku dozu samokontrole i odupiranja prohtjevima duše, shodno ajetu: ”A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Naziat, 40.-41.)
Čovjek se ne rađa sposoban da odmah kontroliše sebe i svoje želje i potrebe, već on kao dijete traži zadovoljenje svojih želja i smeta mu ako odmah ne dobije ono što želi. Međutim, ovo malo dijete, s kojim upravljaju njegovi prohtjevi i želje, raste i uči od svojih roditelja i drugih oko sebe da mora kontrolisati svoje želje i da ne može uvijek raditi šta hoće, niti uživati u svemu što mu duša poželi.
Savremeni psiholozi smatraju da se samokontrola sastoji od dvije komponente: prva je odupiranje izazovima, a druga je odlaganje zadovoljenja želja i potreba, pri čemu odupiranje izazovu znači da se osoba uzdržava od onoga što joj je zabranjeno uprkos tome što je u mogućnosti da to učini. A odlaganje zadovoljenja znači da se čovjek lišava neposredne želje i zadovoljstva kako bi dobio veće zadovoljstvo u budućnosti.
Naprimjer, učenik koji sebi uskraćuje igru i zabavu da bi učio u nadi i želji za časnim uspjehom, nakon čega može da se igra i zabavlja dok istovremeno uživa u uspjehu, odložio je zadovoljenje svoje želje za igrom i zabavom da bi njegovo zadovoljstvo nakon ostvarenog uspjeha bilo mnogostruko veće.
Svako ko razmišlja o ramazanskom postu, prepoznat će u njemu intenzivan godišnji kurs o odupiranju izazovima i odgađanju zadovoljenja želja i prohtjeva, a time i o samokontroli, što predstavlja važnu osnovu za bogobojaznost.
Kada govorimo o samokontroli i odupiranju zovu strasti, mi zapravo govorimo o svojstvu strpljivosti koje nam je neophodno u samokontroli i nošenju sa velikim životnim iskušenjima, nedaćama i izazovima.
Govoreći o vrijednosti i neophodnosti strpljivosti u trenucima velikih iskušenja, Uzvišeni Allah, objavio je: ”O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedit će hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.” (El-Enfal, 65.)
Dakle, uz strpljivost, vjernikova sposobnost borbe i njegova snaga u ratu i hrabrost se udeseterostručavaju. Ovo je idealno stanje u kojem vjernik postiže najviše nivoe strpljivosti, iako najčešće ideal ostaje iznad stvarnosti, u čemu nema ničeg lošeg, jer je ideal onaj vrhunac kome čovjek teži i koji želi postići.
Čovjek je na pravom putu sve dok ide ka idealu, ma koliko puta posrnuo i ustao, jer ljudska slabost nastavlja da utječe na to da stvarnost bude ispod nivoa ideala.
Stoga, Uzvišeni Allah, nakon što nam je naveo primjer vjernika čija je strpljivost dostigla nivo uzoritosti i savršenstva, govori nam o stvarnosti i o Svom zadovoljstvu sa iskrenim vjernicima i Njegovom prihvatanju i onoga što je daleko ispod idealnog i savršenog, kao što se navodi u ajetu: ”Sada vam Allah daje olakšicu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedit će, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.”
U svjetlu navedenog, razmislimo i o kazivanju o Benu Israelćanima kojima je Allah poslao Taluta kao kralja da ih vodi u borbu na Allahovom putu, i to je bio odgovor na njihov zahtjev, kao što se navodi u ajetu: ”A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni.” (El-Bekara, 246.)
Nakon što je Talut formirao vojsku od Benu Israelćana i krenuo s njima u borbu na Allahovom putu, Allah je htio da ga niko ne prati u njegovom džihadu osim onih koji budu strpljivi među njima, pa ih je testirao jednostavnim testom koji je pokazao stepen njihove strpljivosti, a time i očekivanu efikasnost u borbi za koju su se spremali.
Naime, na putu prema poprištu bitke, oni su ožednjeli i test im je bila rijeka preko koje su morali preći, tako da se od njih zahtijevalo da se odupru iskušenju i da odgode zadovoljenje potrebe dok im Allah to ne dopusti.
Allah im je, iz milosti prema njima, olakšao taj test i dozvolio im da se napiju vode, ali samo onoliko koliko šakom mogu zahvatiti, shodno ajetu: ”I kad Talut vojsku izvede, reče: ‘Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.’ I oni se, osim malo njih, napiše iz nje.” (El-Bekara, 249.) I Talut nije želio da sa njim nastavi put džihada iko osim ove malobrojne skupine strpljivih vojnika.
Ne podsjeća li nas ovaj test strpljivosti na koji je Talut stavio svoje vojnike, na naš post u ramazanu, tokom kojeg svake godine treniramo da se odupremo raznim izazovima, da odgodimo zadovoljenje naših prohtjeva i želja, i općenito da kontrolišemo sebe, a time i da potvrdimo svoju strpljivost.
Dakle, svrha posta nije da čovjek optereti i ponizi svoju dušu, već da uzvisi svoju dušu i uzdigne je iznad njezinih niskih poriva, da je pripremi za velike stvari i navikne je na strpljivost i izdržljivost. To je dokaz njene veličine i sposobnosti da savlada želje i hirove, i da trijumfuje nad grijehom i porokom. Ponižena i prezrena je ona duša koja se prepušta grijesima i opačinama, a ponosna i uzvišena je ona duša koja se uzdiže iznad njih.
Stoga kažemo da je ramazanski post najbolja lekcija strpljivosti i odgajanja vjerničke duše na bogobojaznosti.
Allah nam je naredio post tokom ramazana da nas nauči bogobojaznosti, da je doživimo i okusimo, da od ramazana krenemo svijetlom stazom bogobojaznosti koja će se nastaviti kroz cijeli naš život, godinu za godinom, i svake godine povećavamo našu bogobojaznost posteći još jedan ramazan.
