Piše: Halil bin Ali bin Abdul-Aziz
Podigni svoje oči prema nebu i vidjet ćeš kako je ukrašeno veličanstvenim ukrasima. Vidjet ćeš bezbroj nebeskih tijela i zvijezda, i shvatit ćeš da se sa njihovom količinom i brojem ne može mjeriti ništa osim tvojih grijeha i Allahovih blagodati kojima te je obasuo.
Kad to shvatiš tvoje grudi će se ispuniti dojmovima, a srce osjećajima. Obuzet će te osjećaj stida i zapanjenosti. Bit ćeš posramljen pred činjenicom koliko si sićušno i neznatno stvorenje u odnosu na druga Allahova stvorenja, ali se i pored toga suprotstavljaš i prkosiš Svevišnjem Stvoritelju, svojim grijesima i nepokornošću. Ne stidiš se što te On stalno gleda, niti Mu zahvaljuješ na blagodatima koje ti je podario.
Ostat ćeš zapanjen pred ljepotom i savršenstvom Allahovog stvaranja i Njegove svemoći. Stoga, ponovo pogledaj u nebo, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
Nema ništa ljepše od razmišljanja o nebeskim prostranstvima. I poželjno je da to bude u toku noći kada cijeli svemir prekrije veo mira i spokoja, kada sve spava osim Allaha, tvoga Stvoritelja, Koji nikada ne spava.
Naš Gospodar naređuje nam i poziva na razmišljanje o stvaranju nebesa i Zemlje te hvali Svoje robove koji: ”..o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri.”’ (Ali Imran, 191.)
Blagodat razmišljanja ili ibadet razmišljanja učinio je da Ibrahim, a.s., postane Allahov prijatelj (Halilullah), a Muhammeda, s.a.v.s., izveo je iz Mekke u pećinu Hira, a odatle ga odveo do Sidretul-muntehaa, do sedmoga neba gdje je čuo škripu pera koji pišu sudbine.
Razmišljanje je užitak i nebeski glas koji nema ništa sa ovim zemaljskim, prizemnim. To je kosmički razgovor sa našim dušama koji nam šapuće, govoreći: ”Sva moć, veličina i gospodstvo pripadaju Allahu!”
Razmišljanje je iskra koja zapaljuje čisto ulje vjere (imana) koje je zapreteno duboko u nama, pa stvara svjetlost koja osvjetljava naša srca i naš put prema Gospodaru svjetova.
Razmišljanje je ekstaza pobožnjaka, cilj mudraca i asketa. To je jedan od najboljih ibadeta koji nas približavaju Allahu. Razmišljanje je spoznaja, vrhunac znanja, sveobuhvatna vizija i potpuna istina.
Jedan od učenih i pobožnih ljudi provodio je vrijeme u dugom sjedenju i razmišljanju. Naišao je pored njega prijatelj, pa mu je rekao: ”Brate, ti dugo sjediš sâm. Zašto ne sjediš sa ljudima, pa da odagnaš samoću?” Odgovorio mu je: ”Duga samoća je bolja za razmišljanje, a dugo razmišljanje je put ka Džennetu.”
Upitana je Ummu Derda, r.a.: ”Koji je najbolji ibadet bio kod tvog muža Ebu Derde, r.a.?” Rekla je: ”Razmišljanje i izvlačenje pouke.”
Kada bi ljudi razmišljali o Allahovoj uzvišenosti i svemoći, ne bi Mu bili nepokorni ni treptaj oka, ne bi skrenuli sa Njegovog puta ni jednog trena i ne bi nipošto usporili svoj hod ka Njegovom blagoslovu i zadovoljstvu.
Stoga, podsjećam sebe i vas na riječi Uzvišenog Allaha: ”Reci: ‘Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.'”
Razmišljajmo o Allahovim blagodatima, o Allahovom stvaranju, i time osvijetlimo naša srca i naše poglede.
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
