U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora klanjana je dženaza za 16 bošnjačkih civilnih žrtava ubijenih prije 30 godina na području Prijedora. Dženazu je predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
– Trideset je dugih i teških godina bolnih sjećanja na stradanja našeg naroda u dolini Sane. I danas tragamo za nevino ubijenima, za našom braćom i sestrama, čija je jedina krivica to što su muslimani. Iz masovnih grobnica izvlačimo njihove kosti, da bismo ih dostojanstveno ukopali, kako ljudima dolikuje. I trideset godina nakon njihova stradanja pitamo se i gonetamo zašto se to dogodilo, zašto je zli um to smislio u svojoj poganoj, pokvarenoj glavi.
Plan doslovnog istrebljenja Bošnjaka je bio proračunat, precizno razrađen i monstruozan. Iza te bestijalnosti i odsustva svakog saosjećanja prema drugome i drugačijem ostala su polja krvi, grobnice ljudskih kostiju, da svjedoče koliko nisko može pasti čovjek, s kojim smo do jučer dijelili kruh i primali ga u svoju avliju i kuću – istakao je Kavazović.
Naglasio je da je “dehumanizacija našeg naroda dugo trajala, a mi smo o njoj šutjeli, iz straha”.
– Mislili smo, kao što i danas mislimo, da ćemo se spasiti ako je ignoriramo. Istovremeno, ona je, pužući i nesmetano, prodirala u sve sfere društvenog života i stvaralaštva naših dželata: politiku, književnost, umjetnost, muziku… Želja za nadmoći, težnja za dominacijom, gruba negacija drugog i drugačijeg, mržnja prema drugom i drugačijem pobijedili su njihovu ljudskost. Laž je njihova stvaralačka snaga, i mašti i inventivnosti u njihovom zločinstvu nema kraja – rekao je reis Kavazović.
Moralna kaljuža i sveopće potonuće
Poručio je da danas lažima pokušavaju sakriti vlastitu bijedu postojanja.
– U moralnoj kaljuži i sveopćem potonuću, žrtvovali su svoju ljudskost i probudili u sebi atavističke instinkte i stupili u moderno barbarstvo. To je ono što se dogodilo našim dželatima. Ako ne možemo mijenjati druge oko sebe, možemo i moramo mijenjati sebe i naš odnos prema vlastitom postojanju: životu, duhovnosti, moralu i našoj fizičkoj sigurnosti. Moramo se čuvati zla koje neprestano vreba. Tamo gdje se veličaju zločini, slave zločinci, ponižavaju i vrijeđaju žrtve, javno pjevaju pjesme koje pozivaju na zločin, spremnost da se taj zločin ponovi je, nažalost, velika i vjerovatna.
Sva naša pažnja mora biti usmjerena na jačanje kapaciteta duhovne snage našeg naroda i njegove fizičke sigurnosti. Naše prvo oružje na tom putu jeste riječ: moramo pomoću nje otkrivati korijene zla, govoriti o njemu, ne ignorirati ga i ne povlađivati mu. Ne smijemo podcijeniti mržnju prema nama, jer mržnja može za izvjesno vrijeme zamijeni kruh i pomoću mržnje neljudi mogu izvjesno vrijeme živjeti. Svi elementi mržnje u našem vremenu već su postojali u prošlosti. I tu nema ničega čudnog ni novog, jer historija niti jednom narodu ne garantira postojanje, niti ima namjeru da ga zaštiti. Zašto bismo i mi bili izuzetak – poručio je Kavazović.
Kako je kazao, našoj braći i sestrama, našim majkama i očevima, našoj nevino ubijenoj djeci, u Kozarcu, klanjamo dženazu i danas ih, nevino usmrćene, predajemo pod tvoju zaštitu.
– Mi ih nismo mogli zaštititi od ruke zločinaca koja ih je ubila. U ovom danu 20. jula, okupljeni na ovom mezarju, stojimo pred licem tvojim, svjesni težine zločina kojeg su počinili zli ljudi. Mi svoju žal za našim najmilijima, našu pritužbu i našu tugu upućujemo Tebi, Gospodaru naš, koji sve čuješ, sve vidiš i sve znaš. Molimo te za pravdu, na kojoj svijet opstoji, da se njoj privedu svi oni koji su Tvoju riječ pogazili i koji su sve granice zla prelazili.
Danas u zemlju, koju si Ti stvorio, Bože naš, predajemo kosti njihove, cjelivane od majki, braće i sestara, prah zemni vraćamo zemlji, da u njoj nađu smiraj od ljudi. Neka naš vjernički dug bude ispunjen stalnim sjećanjem na ovo planetarno zlo koje je našem narodu učinjeno i neka u nama probudi snagu i odlučnost da mu se suprotstavimo i da ga, s Božjom pomoći, u budućnosti porazimo – rekao je reis Kavazović.
