Ljubo Ćesić Rojs je nakon presude koja ga je proglasila krivim za otpis tri miliona kuna duga jednom sudioniku Domovinskog rata te za omogućavanje besplatnog korištenja ugostiteljskih objekata klubovima iz BiH i Hrvatske, svoju zatvorsku kaznu zamijenio radom za opće dobro
Ćesić Rojs kaznu odrađuje u zagrebačkom domu za starije i nemoćne Ksaver. Njegov posao je, kaže, uskočiti kad nekom zatreba pomoć, bilo da se radi o uvođenju konca u iglu ili o rukotvorinama koje stanari doma izrađuju.
Rojs je, kako se može iščitati iz priče Slobodne Dalmacije, u domu vrlo popularan. S penzionerima popije kavicu i rakijicu, ali svoj je posao, kaže shvatio vrlo ozbiljno. ‘Ja sam sve ovo shvatio vrlo ozbiljno, vjerujte. Tu sam svako jutro od 7.30 do 15.30. Evidencija je tu, od prvoga dana, 2. 11. Pišem sve što sam radio, imena i prezimena s kime sam razgovarao.
Ne pada mi na pamet izaći van, oni imaju kamere pa će me snimiti i reći – evo, ne radi’, rekao je Rojs.
Ne zna za što je osuđen, ali…
Svoju presudu doživljava kao politički progon i kaže kako ne zna ni za što je osuđen.
‘Bio sam vojnik Franje Tuđmana i Gojka Šuška. To je bila državna politika i, po meni, jedina ispravna. Ovo što su me teretili za otpis dugova nogometnim klubovima iz Herceg-Bosne? Ma kakvim klubovima!? Pa mi smo tamo, u tim našim objektima Baško Polje, Krvavica, Baška Voda obučavali vojnike HVO-a i skrivali haaške optuženike, evo, priznajem to sada. Formalno-pravno bila je to vojska druge države, pa smo ih vodili kao nogometne klubove. Pa ne mogu ja to samo tako otkriti na sudu, jer onda tako teretim hrvatsku državu. Pa vidite što se događa, što bi ovi iz Haaga bili rekli, stanite malo, pa Hrvatsko vijeće obrane je čitavo vrijeme bilo u vašim objektima? Eto, ja sada za to plaćam cijenu. Žao mi je što ti ljudi koji su pisali presudu nemaju blage veze, ne razumiju oni vojnu terminologiju’, kaže Rojs.
U blokadi je već 10 godina
Novac koji bi presudom trebao vratiti, kaže, nema. Tvrdi da je u blokadi od 2008. godine, da nema ni tekući račun.
‘Moje je srce meko, evo, i sada bih se najradije rasplakao, to je veliki pritisak pod kojim živim. Treba vam 10.000 kuna minusa u banci, a ja ga ne mogu dobiti, ja za ovu državu kao da ne postojim, a koliko sam za nju učinio? Nikad mi neće oprostiti što sam bio blizak Tuđmanu i Šušku i stao na rep pljačkaškoj građevinskoj mafiji. Poštujem predsjednicu, ali mi poslije Tuđmana više nismo imali državnika, izjeda nas hrvatski jal, mladost iseljava. Pa mi smo naselili 75.000 Hrvata iz BiH’, dodaje za Slobodnu.
