Deportacija, progon, aneksija i potiskivanje. To je tragični ciklus povijesti krimskih Tatara. Krimski poluotok je kroz historiju bio jedan od strateških ciljeva Rusije, a krimski Tatari koji žive u ovom regionu su kroz historiju bili izloženi stalnim ruskim pritiscima.
Domovinu krimskih Tatara Rusi su tokom historije aneksirali u dva navrata, i u oba slučaja je došlo do smanjenja stanovništva, odnosno broja Tatara na tom području. Krimski Tatari bili su izloženi egzilima i prisilnim migracijama zbog pritisaka vršenih u vrijeme carice Rusije Katarine II, zatim lidera Sovjetskog Saveza Josefa Staljina te aktuelnog ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Autohtoni narod Krima, muslimanski krimski Tatari, generacijama se suočavaju sa ogromnim izazovima. Pretrpjeli su masovnu deportaciju od strane sovjetskog režima 1944. godine, nakon čega su uslijedile dvije generacije izgnanstva u srednjoj Aziji, prije nego što su se vratile kući kako bi ponovo obnovile život u nezavisnoj Ukrajini. Nažalost, nakon nezakonite aneksije ukrajinskog poluotoka Krima 2014. godine ponovo je nastupio težak period za krimske Tatare.
Danas na teritoriji Krima, nad kojom Rusija ilegalno drži kontrolu, stanovništvo živi u velikim problemima, kako materijalno tako i duhovno.
Na Krimu pod ruskom okupacijom postaje sve teže živjeti slobodnim životom. S jedne strane, krimski Tatari-muslimani su izloženi velikim pritiscima zbog svoje vjere, dok, s druge strane, stanovništvo je suočeno s ozbiljnim problemima u oblasti ekonomije. Tatari koji su se iz raznih razloga protivili aneksiji i ugnjetavanju Rusije, ili su nestali ili zatvoreni.
Nakon okupacije mnogi krimski Tatari su uhapšeni i osuđeni na duge zatvorske kazne. Najmanje jednom mjesečno, novi aktivista ili grupa krimskih Tatara biva osuđen na zatvorsku kaznu. U prvim godinama nakon aneksije preko 30.000 Tatara je protjerano sa Krima. Oni koji su ostali su žrtve torture, nepravednih hapšenja i različitih vrsta mučenja. Aktivan vjerski život može biti dovoljan da nekog od tatarskih muslimana optuže za terorizam i kaznu do 20 godina. Kada su u ruskom pritvoru, krimskotatarski politički zatvorenici suočavaju se sa brutalnim uslovima, uključujući mučenje.
Grubo kršenje ljudskih prava
Osnivač organizacije ’Krim-SOS’, Alim Aliev ističe četiri tendencije na Krimu, od kojih je jedna militarizacija poluostrva – delovanje paramilitarnih snaga, sa teritorije Ruske Federacije na Krim se šalje vojna oprema i vojska, aktiviraju se brojni vojni objekti što stvara atmosferu represije i povećanog nepovjerenja među stanovništvom. Druga je izgradnja novih paralelnih krimsko-ruskih institucija. Ruska vlast pokušava da stvori krimsko-ruske organizacije koje su odane Rusiji. Zatim tendencija kršenja međunarodnog humanitarnog prava – 35.000 ljudi je napustilo teritoriju Krima, a na Krim se doseljava drugo stanovništvo koje čine činovnici vojske, policije, biznismeni. Kao četvrtu tendenciju naveo je stvaranje novog ruskog identiteta na Krimu i brisanje ukrajinsko-tatarskih kulturnih naslijeđa, što podrazumijeva potpuno zatvaranje krimsko-tatarskih škola, zabrana održavanja kulturnih manifestacija, forsiranje novog državljanstva, i slično.
Aktivsiti za zaštitu ljudskih prava kao primjere kršenja ljudskih prava na Krimu navode nezakonito zadržavanje i hapšenje, koje broji preko četiri hiljade lica, a svako treće lice je bilo izloženo mučenju. Nemogućnost javnih okupljanja, nepostojanje slobodnih medija, nepostojanje prava na branioca, vrši se zastrašivanje novinara i branitelja ljudskih prava. Najmasovnija kršenja ljudskih orava su protiv krimskih Tatara zbog njihovog vjerskog opredeljenja, oni se lišavaju slobode na 15-20 godina i sudi im se za terorizam. Posljednjih godina sve je više branitelja ljudskih prava koji su uhapšeni, osuđeni, protiv kojih se vode procesi.
‘Politika terora prema Tatarima’
Ruska politika prema krimskim Tatarima je politika terora. Krimski muslimani se progone po jednostavnom receptu u kojem je osnova pokretanje optužbe za terorizam. Svaki vid veće posvećenosti vjere postaje razlog za poduzimanje sigurnosnih mjera, optužbi, hapšenja i na kraju odvođenja na dugogodišnji zatvor. Desetine mladića je do sada nestalo, a njihove porodice vjeruju da su ubijeni. Lenur Kerimov iz poljske Helsinške fondacije za ljudska prava navodi da su krimski muslimani hapšeni čak i zbog posjedovanja Kur'ana.
Agresija na Ukrajinu nova prilika za progon Tatara
Početkom prošlog mjeseca, 10. marata u 6.00 sati ujutro grupa od sedam ruskih vojnika upala je u dom Leile Ibrahimove u okupiranom gradu Melitopolj, na jugoistoku Ukrajine.
Ibrahimova, etnička krimska Tatarka, poznata je ličnost u gradu koji je pao pod rusku kontrolu tokom invazije Moskve na Ukrajinu. Zamjenica Regionalnog vijeća Zaporožje i direktorica muzeja, Ibrahimova je snažno zastupala svoju izbornu jedinicu, u čijoj populaciji je i oko 12.000 krimskih Tatara, muslimanske grupe autohtone na obližnjem Krimu.
Vojnici su joj stavili vreću na glavu i prisilili je da uđe u automobil. Vozili su je okolo prije nego što su je odveli na ispitivanje na nepoznatoj lokaciji.
Pitali su je za Azad, lokalnu organizaciju krimskih Tatara, kao i za imena i adrese aktivista i lidera među misliocima u njenoj regiji. Ibrahimova im je odbila dati informacije i rekla im da su njihovi postupci nezakoniti. Ovo je i dalje Ukrajina, rekla je – ruski zakoni se ne primjenjuju. Ibrahimova je kasnije istog dana puštena, a ruske okupacione snage odlučile su da protiv nje ne podižu optužnicu.
Ruska politika terora na okupiranom Krimu prema Tatarima je primjer šta bi se moglo desiti s aktivistima, zvaničnicima i liderima zajednica na ostalim ukrajinskim teritorijama koje su odnedavno pod ruskom kontrolom.
