Situacija na Bliskom istoku dobija nove obrise. Teroristi DAEŠ-a i njima bliske terorističke grupe su pred potpunim porazom i vrijeme je za ocrtavanje uticajnih zona u ovom regionu. Iran, pored Rusije, postaje ključni igrač u Siriji. U vezi sa tim, Izrael je morao da reaguje. Prijetnje se čuju sa obje strane. Da li je na redu rat Izraela sa šiitima?
Izraelska strana je označila „crvene linije“ u Siriji: libanski Hezbolah ne smije da dođe u posjed savremenog oružja, svako približavanje proiranskih snaga Golanskoj visoravni koja se nalazi pod izraelskom kontrolom biće kažnjeno, dok je formiranje stalne vojne baze Irana u Latakiji nedopustivo.
Uoči početka intervencije u Siriji, Moskva se dogovorila sa Izraelom o pravilima izbjegavanja konflikta sa ruskom avijacijom na sirijskom nebu. Za Tel Aviv nema razlike između DAEŠ-a i Hezbolaha, jer obje grupe žele da unište Izrael, zbog čega je ruski PVO ignorisao izraelske izlete u sirijski vazdušni prostor tokom kojih su bombardovana skladišta oružja libanskog pokreta. Međutim, shema je počela da puca 17. marta, kada su izraelski avioni bombardovali skladišta sirijskog oružja u Palmiri. Rusija je pozvala izraelskog ambasadora u Moskvi u Ministarstvo inostranih poslova na objašnjenje. Kako se pretpostavlja, Rusija je bila ljuta jer se u Palmiri nalaze ruski vojnici koji su bili izloženi opasnosti. Tada je sirijska strana saopštila da je oborila jedan avion dok je drugi oštećen, što je Izrael negirao.
Ove aktivnosti Jerusalima izgledaju neobično u pozadini poraza terorista u Siriji, međutim, nije tako. On sada ima drugu veliku brigu: Iran bi mogao da se vojno učvrsti u Siriji i postepeno stvori front duž sirijsko-izraelske granice na Golanskoj visoravni i otpočne operaciju protiv Izraela. Početkom marta, premijer Izraela Benjamin Netanijahu je u razgovoru sa predsjednikom Vladimirom Putinom stavio na znanje ruskom predsjedniku da će izraelska vojska nastaviti da bombarduje ciljeve u Siriji, ako to bude bilo potrebno.
„Glavni zadatak je da se ne dozvoli jačanje proiranskih grupa na teritoriji Sirije. To se ne odnosi samo na Hezbolah već i na one snage koje su tamo došle iz Irana i učvrstile se. Jedan od važnih aspekata bezbjednosti Izraela je da se ne dozvoli da Hezbolah i njima slični dođu u posjed novih tipova teškog naoružanja, uključujući protivtenkovske raketne komplekse, raketne sisteme, a možda i protivvazdušne raketne sisteme. Naravno, Izrael sve to prati i pokušava da uništi skladišta ili kolone tih snaga gdje god da se nalaze. Ako oni u kuloarima govore da su ‘spremni da trpe Asada’ sa njegovom javnom antiizraelskom politikom, koji je kontrolisao čitavu situaciju u zemlji, situacija se sada mijenja. Ona je postala manje prihvatljiva kada se tamo pojavio ogroman broj proiranskih snaga. Kako oni govore, tamo već vlada ajatolah. Oni se nikome osim Irana i sopstvenog rukovodstva ne potčinjavaju, i tu se može očekivati eskalacija“, kaže za Sputnjik Kiril Semjonov sa ruskog Instituta za inovacioni razvoj.
Ove aktivnosti Jerusalima izgledaju neobično u pozadini poraza terorista u Siriji, međutim, nije tako. On sada ima drugu veliku brigu: Iran bi mogao da se vojno učvrsti u Siriji i postepeno stvori front duž sirijsko-izraelske granice na Golanskoj visoravni i otpočne operaciju protiv Izraela. Početkom marta, premijer Izraela Benjamin Netanijahu je u razgovoru sa predsjednikom Vladimirom Putinom stavio na znanje ruskom predsjedniku da će izraelska vojska nastaviti da bombarduje ciljeve u Siriji, ako to bude bilo potrebno.
„Glavni zadatak je da se ne dozvoli jačanje proiranskih grupa na teritoriji Sirije. To se ne odnosi samo na Hezbolah već i na one snage koje su tamo došle iz Irana i učvrstile se. Jedan od važnih aspekata bezbjednosti Izraela je da se ne dozvoli da Hezbolah i njima slični dođu u posjed novih tipova teškog naoružanja, uključujući protivtenkovske raketne komplekse, raketne sisteme, a možda i protivvazdušne raketne sisteme. Naravno, Izrael sve to prati i pokušava da uništi skladišta ili kolone tih snaga gdje god da se nalaze. Ako oni u kuloarima govore da su ‘spremni da trpe Asada’ sa njegovom javnom antiizraelskom politikom, koji je kontrolisao čitavu situaciju u zemlji, situacija se sada mijenja. Ona je postala manje prihvatljiva kada se tamo pojavio ogroman broj proiranskih snaga. Kako oni govore, tamo već vlada ajatolah. Oni se nikome osim Irana i sopstvenog rukovodstva ne potčinjavaju, i tu se može očekivati eskalacija“, kaže za Sputnjik Kiril Semjonov sa ruskog Instituta za inovacioni razvoj.
Iran je u januaru ojačao svoje ekonomske pozicije u Siriji, kada su „Čuvari islamske revolucije“ dobili odobrenje da naprave mrežu mobilne telefonije i fabriku za preradu nafte, kao i veliko poljoprivredno zemljište. Osim toga, oni žele da stvore najveću energetsku mrežu koja bi povezivala Iran, Irak, Siriju i Liban.
Sve to vide i u Moskvi, iako ne govore mnogo o tome, smatra ruski analitičar i dodaje: „Dovoljno je sjetiti se slučaja Vadi Barada: kada su u Siriji za vrijeme primirja sirijske oružane snage, prije svega 4. Divizija sa velikim proiranskim uticajem, zajedno sa Hezbolahom, nastavile ofanzivu na Vadi Baradu. Kada su tamo stigli ruski posmatrači da to provjere, Hezbolah ih jednostavno nije pustio. Bili su incidenti i u drugim oblastima. Tamo Iran i proiranske grupe pokušavaju da drže one teroriste koje oni smatraju sopstvenom sferom uticaja pod svojom kontrolom i nikome tamo ne daju da priđe. Prije svega je to južna Sirija. Ako su na sjeveru Damask, Homs, Hama, Latakija pod ruskim uticajem, na jugu Sirije je mnogo komplikovanije, zahvaljujući većem prisustvu proiranskih snaga“.
On naglašava da Iran ne želi primirje u Siriji. Neuspjeh mirovnog procesa i ofanziva ustanika kod Hame su umnogome izazvani akcijama proiranskih grupa. Rusija je praktično „za uši“ dovukla predstavnike Irana na sastanak u Astani. Za njih je pobjeda u ratu jedini cilj.
Ranije je „Volstrit džurnal“ saopštio da Trampova administracija razmatra formiranje novog vojnog saveza na Bliskom istoku u kojem je planirano da se okupe države-protivnici Irana, uključujući Izrael. Navedeno je da će u savez ući, osim Izraela, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Jordan.
„Prema teoriji zavere, možemo pretpostaviti da postoji takav savez: zatvorene konsultacije, koordinacije nekih koraka, npr. izraelskih i saudijskih obavještajnih službi. Međutim, iz poznatih razloga, ako Arapi otvoreno objave da je došlo do neke saradnje sa Izraelom, to će udariti, prije svega, na same arapske režime“, mišljenja je Semjonov.
Međutim, teško da će se Jerusalim aktivnije umiješati u situaciju u Siriji, ako ne bude prvi napadnut. Bez obzira na zajedničke ciljeve sa Rijadom, Izrael u arapskom svijetu i dalje smatraju prijetnjom broj jedan. Što se tiče Irana, njegov uticaj može samo da raste. Kada su u pitanju baze, s obzirom na veliki, ako ne i presudan uticaj u vojsci, njemu nisu potrebne posebne baze — svaka baza sirijske vojske može biti i njegova. S tim u vezi, Izrael zaista ima razloga za strah.
Izvor: Sputniknews
