Ne postoji tolerantniji i trpljiviji narod na svijetu od Bošnjaka u Bosni i Hercegovini jer nijedan narod u svijetu ne bi podnio ovoliku količinu zločina u ratu i nepravde u miru, a da se ne bi radikalizirao. Mi se i danas uprkos svemu nismo i ne trebamo radikalizirati onako kako to oni žele i kako nas predstavljaju islamofobičnom dijelu Zapada, gdje mi pripadamo i gdje se institucionalno želimo pripojiti.
Poruka je ovo Ramiza Salkića, zastupnika SDA u Narodnoj skupštini RS-a Milanu Tegeltiji, savjetniku Milorada Dodika koji je na društvenim mrežama pisao kako se “u bošnjačkom političkom korpusu počinju nazirati obrisi diferencijacije vrlo slične palestinskim Fatahu i Hamasu”. On je SDA i DF uporedio sa Hamasom, kazavši da su oni “agresevni i ratoborni”, dok je političke partnere svoje stranke, “Trojku” i ekipu, uporedio sa Fatahom koji “prihvata realnost i teži kompromisu, odričući se od agresije kao načina borbe”.
Salkić kaže da je ovo i njegova poruka šefu Naroda i pravde i ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću koji je nakon razgovora sa HDZ-ovim lobistima kazao da se u Briselu danas ne govori o Dodiku, već o radikalizaciji Bošnjaka u BiH.
– Provođenje sistemske diskriminacije Bošnjaka u RS-u, negiranje identiteta Bošnjaka, negiranje bosanskog jezika, sprečavanje zapošljavanja, stvaranje ambijenta nesigurnog okruženja, šireći osjećaj nesigurnosti negiranjem genocida i veličanjem presuđenih ratnih zločinaca od strane vlasti entiteta RS, rezultiralo je mirnodopskim progonom više od 25.000 Bošnjaka iz ovog entiteta u posljednjih 10 godina. U ovom procesu, nažalost, učestvuju neki, na islamofobiji oblikovani, predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, koji svojim nečinjenjem snažno podupiru ovaj proces koji zagovaraju i provode sljedbenici UZP-a, presuđenih i nepresuđenih ratnih zločinaca.
Tim islamofobičnim predstavnicima međunarodne zajednice normalno je da škole nose naziv Sveti Sava, normalno je da naša djeca idu na proslavu slave Svetog Save, normalno je da pjevaju crkvene pjesme na času muzičkog obrazovanja, normalno je da crtaju Svetog Savu, normalno je da naša djeca uče da su Karadžić i Mladić heroji, a ne presuđeni zločinci za genocid, normalno je što mi na ulicama, u javnim ustanovama i restoranima srećemo ubice našeg naroda na slobodi, njima je normalno što mi u svojoj zemlji nemamo pravo na maternji bosanski jezik. E pa vidite, gospodo, to nije normalno za normalne civilizirane ljude, to je normalno za one sa lošim namjerama i sa ciljem ugnjetavanja i ponižavanja jednog naroda u vlastitoj domovini – poručuje Salkić.
Ovih dana, nastavlja naš sagovornik, pokušavaju nas prikazati kao narod koji se radikalizirao i to potkrijepiti fingiranim sudskim procesima ugrožavajući slobodu govora, djelovanja, filozofskog slobodno mislećeg razmišljanja, iznošenja sudskih dokazanih činjenica pod plaštom provođenja zakona i zaštite RS-a.
– U međuvremenu na ovom zadatku pokušaja radikalizacije Bošnjaka i prikazivanja ih kao takvih vlastima entiteta RS pridružio se ekstremni dio bosanskih Hrvata koji pokušava ostvariti neostvarene ratne ciljeve tzv. Herceg-Bosne, koja je presuđena kao UZP od strane Haškog tribunala. Mi koji danas govorimo istinu, zagovaramo pravdu, za njih koji slijede politike presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, koji veličaju i nagrađuju presuđene ratne zločince za njih mi postajemo narod koji se radikalizira.
Uprkos svim napadima i optužbama Bošnjaci trebaju ostati ustrajni u pronošenju istine i traženju pravde za naš narod i našu domovinu, ali hladni, mirni i trezveni, jer to najviše nervira naše neprijatelje. Mi i tokom agresije i nakon genocida nad našim narodom nismo posegnuli za osvetom i teškim ratnim zločinima, a mnogi su to očekivali. Nakon povratka u mjesto progona nismo poduzeli nijednu osvetničku akciju prema onima koji su počinili teške ratne zločine tjerajući nas u logore, mučeći nas, ubijajući nas i spaljivajući naše domove.
Mi imamo obavezu da govorimo istinu i da na njoj ustrajavamo, bez obzira na njihove kvalifikacije, jer oni žele da nas zaplaše kako bi prestali govoriti istinu i kako bi njihova laž postala istina. Zbog toga, bez obzira kako nas kvalifikovali, diskriminirali, vodili sudske procese, prijetili, ucjenjivali, glavu gore i hrabro istinu govorimo, istinu koju su dokazali i presudili međunarodni sudovi u Hagu – ističe Salkić.
