Američki list The National Interest piše kako odnos snaga u regiji Bliskog istoka preteže u korist šiija pod vođstvom Irana, pojašnjavajući da je saudijska vojska, poput skoro svih arapskih vojski izgrađena da brani postojeći diktatorski režim od unutrašnje opozicije i masovnih narodnih demonstracija, a ne da vode prave ratove protiv stranih sila.
The National Interest smatra da izbijanje šiijsko-sunijskog rata širih razmjera na Bliskom istoku nije realno očekivati, pojašnjavajući da „saudijsko izigravanje sile“ neće otići toliko daleko da se upuste u rat protiv Irana.
Autor članka, Amitai Etzioni, izraelsko-američki stručnjak za međunarodne odnose i profesor na Univerzitetu George Washington, smatra da mnogi mediji pogrešno tumače trenutna dešavanja u regiji polazeći od pretpostavke da na Bslikom istoku postoje dva snažna tabora koji se natječu za nadmoć: šiijski pod vođstvom Irana i sunijski pod vođstvom Saudijske Arabije. Etzioni objašnjava kako je sunijski tabor veoma slab i u konstantnoj stagnaciji, iako u posljednje vrijeme pokazuje određenu odlučnost. Šiisjki, pak, tabor, smatra Etzioni, mnogo je jači i konstantno ostvaruje prednost.
Poredeći vojnu silu s kojom raspolažu Saudijska Arabija i Iran, Etzioni navodi da iran na raspolaganju ima 550.000 vojnika i veliki arsenal balističkih raketa, te navodećih raketa kratkog i srednjeg dometa, a blizu je proizvodnje nuklearnog oružja. Autor članka ističe i da je Iran jedna od zemalja koja posjeduje najsavremenije bespilotne letjelice koji su proizvod domađe namjenske industrije i zasnovanen na vlastitoj tehnologiji, kao i da Iran upravo vrši modernizaciju borbenih helikoptera. Uz to, Iran posjeduje Revolucionarnu gardu sastavljenu od dobro obučenih i vjerski indoktriniranih boraca.
Saudijska Arabija posjeduje vrlo impresivnu avijaciju, piše Amitai Etzioni, ali raspolaže s mnogo manje vojnika od Irana. I dok na vojnim vježbama izgledaju veoma dobro, saudijska vojska, objašnjava autor, čini se slabo motivirana za stvarnu borbu. Saudijska vojska, poput većine arapskih vojski, baštini borbenu doktrinu kojom se vojska priprema da brani vlasti diktatora od unutrašnjih faktora koji im ugrožavaju vlast, poput masovnih narodnih demonstracija, a ne za vođenje ozbiljnih ratova protiv vanjskog neprijatelja.
Amitai Etzioni skreće pažnju na to da se saudijska vojska u ratu u Jemenu primarno oslanja na avijaciju i da su njene kopnene snage pokazale da nisu u stanju da poraze slabo nauružanu plemensku gerilu tipa pokreta Husi.
Kao još jednu prednost Irana u odnosu na saudijsku Artabiju, autor navodi da je iranski režim politički stabilan, dok Saudijska Arbija prolazi proces širokih socijalnih, kulturoloških, ekonomskih i političkih promjena, sudrajući se sa duboko ukorijenjenim tradicionalizmom i konzervativizimom, što predstavlja ozbiljnu prijetnju njenoj unutrašnjoj stabilnosti.
Autor članka napominje i da je Hezbolah veoma bitan igrač u toj igri, ističući da je to najbolje organizirana paravojska na svijetu, s oko 20.000 dobro obučenih i naoružanih vojnika, opremljena velikim količinama tenkova i teške artiljerije, s preko 1.500.000 raketnih projektila, a instrukcije i finansijska sredstva prima od Irana.
Saudijski pokušaj da prominjeni balans snaga u Libanu završit će neuspjehom, jer je Hezbolah stvarni gospodar Libana, dok je saudijski utjecaj u toj zemlji vrlo ograničen, smatra Amitai Etzioni.
Etzioni smatra da ne treba očekivati da će Izrael pružiti značajnu pomoć Saudijskoj Arabiju u ovom kontekstu, uprkos tome što se dvije zemlje u posljednje vrijeme sve više zbližavaju.
On, također, objašnjava kako je Asadov režim uz pomoć Rusije i Irana, djelimično i Turske, počeo nizati uspjehe, dok je Irak pod apsolutnim iranskim utjecajem. I dok se Iran otvoreno hvali sve većim utjecajem u Iraku, Siriji i Libanu, Saudijska Arabija nema ni približne adute. Štaviše, Saudijska Arabija, polahko ali sigurno gubi utjecaj u Egiptu, sunijskoj zemlji koja posjeduje najglomazniju vojnu silu u regiji. Egipatski predsjednik izjavio je da ne podržava eventulani saudijskom otpočinjanju rata. I jordanski režim, koji ne zna šta će sa milionima sirijskih izbjeglica i svojim državljanima palestinskog porijekla, ne želi da bude uvučen u rat.
Ujedinjeni Arapski emirati su čvrst saudijski saveznik, navodi se u članku, ali, pojašnjava autor, iako bogata, ta zemlja ne može ponuditi mnogo u ovom kontekstu, a i sama je opterećena nizom problema u svojoj vanjskoj politici.
Uz pomoć Rusije koja im pruža snažnu političku i vojnu, šiijski tabor širi svoj utjecaj na štetu sunijskog tabora kojem nedostaje htijenja. I ukoliko Sjedinjene Američke Države ne ispune svoje obaveze u regiji, smatra Etzioni, sunijska zajednica na Bliskom istoku nastavit će svoj pad.
Pred Sjedinjenim Državama se nalaze dvije mogućnosti: ili da se dodatno angažiraju u lokalnim ratovima preko njima lojalnih loklanih oružanih grupa, ili da direktno uđu u rat protiv Irana, što je, mišljenja je autor članka, najlogičniji izbor.
Pripremio: Abdullah Nasup
