Iako Dan ašure i ibadet posta koji nam je preporučio Allahov Poslanik, s.a.v.s., nemaju nikakve veze sa Kerbelom, šiijski misionari u BiH pokušavaju na najpodliji način odvratit pažnju muslimana u BiH od ovog ibadeta, na taj način što u prvi plan stavljaju tragični događaj na Kerbeli i ubistvo Poslanikovog, s.a.v.s., unuka Husena, r.a., jer se to ubistvo desilo na Dan ašure.
I da bi probudili emocije kod muslimana u BiH i ljubav prema Poslanikovoj, s.a.v.s., porodici, šijske misionarske organizacije na reklamnim bilbordima u Sarajevu postavljaju sugestivno pitanje: Znate li ko je ubio Poslanikovog unuka Huseina?
Naravno da znamo, kao što znaju i šiije, ali pokušavaju zataškati istinu šireći smutnju među muslimanima. Ali, ako slučajno ne znaju, evo im odgovora od njihovog vjerskih autoriteta, nakon čega više neće imati potrebu da postavljaju to pitanje.
Prvi od govornika u video snimku, govorio je prisutnima o pobožnosti i skromnosti Huseina r.a., dodavši da šije, koji Huseina r.a. smatraju svojim imamom, ne slijede njegov primjer ni u tome, a zatim spominje slučaj šija iz Iraka, odnosno iz Kufe, koji su pozvali Huseina r.a. da dođe u Kufu da ga priznaju za halifu umjesto Jezida ibn Muavije, pa su ga onda izdali i okrenuli se protiv njega.
O tome je šijski historičar el-Mes'udi, napisao: ”Kada je Muavija umro, stanovnici Kufe poslali su pismo Huseinu ibn Aliju, u kojem su napisali: ”Mi smo se obavezali da ćemo isključivo tebi dati prisegu na vjernost i da ćemo, ako treba, za tebe umrijeti. Mi ne prisustvujemo namazima u džematu niti idemo na džumu (dok ti ne postaneš halifa i imam).” (Murūdž ez-zeheb, III/54.)
I nakon što je Husein r.a. dobio mnoštvo pisama kao garanciju da će ga Iračani priznati za halifu, on je poslao svoga amidžića Muslima ibn Akila ibn Ebu Taliba kao izaslanika koji je Iračanima pročitao Huesinovo r.a. pismo u kojem im Huesin poručuje da će doći u Irak, odnosno u Kufu. Oni su pred Muslimom dali prisegu Huseinu r.a. i zakleli se na vjernost.
Spominjući taj događaj, šijski autor el-Mufid, piše: ”Šije Iraka su dali prisegu Huseinu (odnosno Huseinovom izaslaniku Muslimu) plačući. Bilo ih je više od 18 000.” (el-Mufid, El-iršad, 220.str.)
U istom djelu, on spominje da je Muslim ibn Akil, nakon te prisege poslao pismo Huseinu u kojem je napisao: ”Čeka te stotinu hiljada pristalica, pa nemoj kasniti.” (El-iršad, 220.str.)
A da je to zapravo bila sve laž i prevara, svjedoče i predaje koje je prenio el-Mes'udi u spomenutom djelu, a koje detaljno opisuju šijsku izdaju i ubistvo Muslima ibn Akila r.a. Iako je Husein r.a. bio obaviješten o tome kada se nalazio u Kadisiji, on nije odustao i krenuo je dalje sa svojom pratnjom i porodicom.
Nakon što se Huseinu r.a. suprostavila vojska iz Kufe, on je shvatio da je obmanut, pa im je pokazao dva poveza pisama koje su mu slali, ali su zanegirali da su slali ikakva pisma. (Vidi: El-iršad od Mufida, 225. str.)
Husein r.a. je nastavio putovanje do mjesta Kerbela i tu ga je dočekala vojsak iz Kufe koja se okrenula protiv njega. O tome je šijski autor el-Mes'udi, napisao: ”Svi vojnici koji su prisustvovali ubistvu Huseina i koji su ratovali protiv njega i preuzeli odgovornost za njegovo ubistvo, bili su iz Kufe. Sa njima nije bilo nijednog vojnika iz Šama (gdje se nalazila Muavijana, odnosno Jezidova vojska).” (Murudž ez-zeheb, III/61.)
A ovaj Šimr, kojeg spominje treći govornik, zapravo je Šimr bin Zil-Dževšen iz plemena Benu Kilab. Pravo ime mu je Šurahbil bin Kurt el-Debbabi, a poznat je po nadimku ”Ebu Sabiga”. On je bio pristalica Alije r.a. i borio se na njegovoj strani u Bitki na Sifinu. Međutim, nakon što je Alija r.a. prihvatio presudu u sukobu sa Muavijom, s ciljem da prestane međumuslimanski sukob, Šimr je napustio Aliju i postao njegov neprijatelj. On je bio i na Kerbeli u vojsci koja se suprostavila Huseinu r.a., a u nekim predajama se spominje da ga je on lično ubio.
