U znak sjećanja na stradanje 3.176 građana Prijedora i okoline, danas se u tom gradu te brojnim drugim gradovima u BiH, ali i širom svijeta obilježava “Dan bijelih traka”.
Vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
– Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice – glasio je poziv na radiju.
Mnogi Prijedorčani koji su ga čuli prije tačno 30 godina, pronađeni su u oktobru 2013. godine na području Tomašice, u najvećoj masovnoj grobnici u BiH.
Više od 50 pravosnažnih presuda, zločincima više od 800 godina zatvora
Dan bijelih traka obilježava se svake godine u gradovima Bosne i Hercegovine, kao i u gradovima širom svijeta.
Bijele trake su jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se obilježila grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona s tog teritorija.
Govoreći o presudama za počinjene zločine u Prijedoru, mora se istaknuti da je do sada donešeno više od 50 pravosnažnih presuda, a da su zločinci osuđeni na više od 800 godina zatvora. Pojedini zločinci su osuđeni i po dva i čak tri puta. Te presude su za Prijedorčane srpske nacionalnosti i ne postoji grad u svijetu u kojem živi toliko građana koji su osuđeni za ratne zločine nad komšijama. Nna Sudu BiH se vode procesi za više od 30 osumnjičenih za ratne zločine u Prijedoru .
– U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi “strano tijelo” kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama koje nisu toliko uočljive kao genocid – govore bošnjački povratnici.
Za to postoji mnogo primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava.
U samom gradu Prijedoru danas ništa ne podsjeća na više od 3.000 ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Nasuprot tome, podignuti su spomenici i postavljene su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom agresije na BiH poginuli negdje na frontu. Za pripadnike drugih naroda tu nema mjesta.
U logoru Trnoplje, izgrađen je spomenik poginulim borcima vojske RS-a, a u prostorijama gdje su logoraši ubijani, žene i djevojčice silovane, nalaze se i fotografije poginulih srpskih boraca.
Svim tim aktivnostima asno se slala poruka da povratnici nisu dobro došli u Prijedor i da u Prijedoru može da se piše samo jedna historija i to historija po mjeri počinilaca zločina.
