Piše: Muhamed Muhtar / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Oni koji svakodnevno prate odluke i vatrene govore Muhameda bin Selmana, na umu imaju samo jedno pitanje: Čemu ta slijepa poslušnost čovjeku koji je potkopao sigurnost Zaljeva i izdao posljednju kohezivnu arapsku organizaciju i snagu, a to je Vijeće za saradnju zaljevskih zemalja, te poklonio pobjedu Iranu i prije početka borbe?!
Muhamed bin Selman je, u očima njegovih simpatizera, snažan i odlučan čovjek, ali je on, u suštini, političar koji se ne osvrće mnogo na svoje postupke, niti kome polaže račune zbog svojih postupaka. Mnogima se čini da on prebrzo donosi odluke, da mu se nije posrećilo sa odlukom o opsadi Katara, da se doima kao neko ko je spreman da se povuče kako bi sačuvao svoj ugled, te da je sve to, kao i njegovo zadržavanje u pritvoru libanonskog premijera i prisiljavanje da podnese ostavku, otkrilo nedostatak političke mudrosti koju bi morao da posjeduje bilo koji politički vođa, bez obzira na količinu njegove tiranije. Muhamed bin Selman pokušao je ucijeniti Haririja, najviše zbog pritiska na Hezbollah, zatim i zbog novca, ali taj ishitreni potez mladog saudijskog prestolonasljednika bio je osuđen na neuspjeh zbog međunarodnog imuniteta koji uživa Hariri, a posebno zbog toga što on posjeduje i francusko državljanstvo.
Muhamed bin Selman nastavio je svoju političku dramu sa još jednom državničkom odlukom, a to je hapšenje dvanaest emira iz vladajuće porodice i zapljena njihove imovine pod izgovorom borbe protiv korupcije. Time je zadao smrtonosni udarac saudijskoj ekonomiji, stvorio je sebi mnoštvo neprijatelja i protivnika i činilo se kao da želi nametnuti svoje kraljevstvo narodu, vraćajući ga u predislamsko vrijeme (vrijeme džahilijjeta). A za prestolonasljednika je imenovan pod sloganom: Saudijska Arabija i razvoj 2030.
Neoprostive pogreške Muhameda bin Selmana nisu započele jemenskim ratom, kojeg je vodio i nije uspio postići svoje ciljeve nego je povećao iranski utjecaj u regiji, niti hapšenjem poznatih saudijskih učenjaka i daija isključivo zbog toga što su imali drugačija mišljenja, poglede i stavove u odnosu na vladara. Već je to čovjek koji kad donese bilo kakvu odluku, ona bude pogrešna, a kad govori krivo govori. Sjećate li se njegovih riječi da on neće i ne želi provesti trideset godina svoga života u dijalogu sa ekstremističkim idejama u Saudijskoj Arabiji, već će ih uništiti u korijenu. On time priznaje da je ideologija koja vlada Saudijskom Arabijom već tridesetak godina ekstremna i da će je on uništiti i iskorijeniti. No, njegovo obećanje znači ubijanje ideje naučnog dijaloga i eksplicitni poziv na nasilje koje će biti glavno oružje u borbi protiv svih ideja.
Muhamed bin Selman je zlatni dar za američkog predsjednika Trumpa o kojem ni sanjao nije, ali je on, također, dar i spas i za Teheran. Njegova akcija ”Oluja” nije toliko odlučna koliko je pogubna za Saudijsku Arabiju, ali i za islamski ummet koji se nadao da će ga putem prosperiteta povesti Rijad i država dvaju harema (Mekka i Medina), koji su za muslimane sveti i zauzimaju posebno mjestu u njihovim srcima.
Muhamed bin Selman, nepromišljeni i ambiciozni mladić, zapravo je novi kralj u novom kraljevstvu koje nije ni slično kraljevstvu kralja Fejsala, pa čak ni kraljevstvu kralja Fahda ibn Abdul-Aziza. Pa, gdje će Muhamed bin Selman odvesti Saudijsku Arabiju?
