Piše: Ezher Beganović
U nastavku prenosimo izvještaj dr. Howarda E. Diala, pastora emeritusa iz Berachah Biblijske Crkve, locirane u Jonesborou(Georgia, SAD), a u kojem se navode svi bitni detalji razloga dolaska i boravka Stevea i Kim Reitz u Goraždu. Dr. Howard E. Dial je veoma blizak saradnik porodice Reitz, on učestvuje u svim važnim projektima kršćanske misije u Goraždu.
Na početku svog izvještaja dr. Dial opisuje ljepote Drine. “Stajali smo na trećem spratu centra Nada (Hope Center) u Goraždu, u Bosni. Soba i balkon još nisu završeni, ali je pogled nevjerovatan. Stojeći tamo, može se vidjeti rijeka Drina kako nježno kroči svoj put ka Crnom moru. Iznad rijeke se prostiru bujne zelene planine obojene na nekim mjestim jesenjim bojama, kako gledaju na dolinu Drine. To je soba s pogledom.
Međutim, Centar Nada, koji će uskoro biti završen, nije sagrađen kako bi služio kao odmaralište za turiste koji dolaze u Bosnu. Ovaj centar služi kao mjesto gdje će se izvoditi mnoge aktivnosti na polju izgradnje odnosa i dobre volje u većinskoj muslimanskoj zajednici. Steve Reitz je cijelu svoju energiju posvetio izgradnji mjesta odakle će se moći čuti poruka nade u Isusa Krista.
Pogled s prozora u Centru Nada,također, služi nam kao podsjetnik kako se pravilno izvodi misionarski rad. Jedan prozor kroz koji možemo vidjeti odlomke o prisustvu misionarske porodice. Ta porodica su Steve i Kim Reitz, i njihovo troje djece: Lauren, Jenna i Rebeca. Oni rade za misionarsku organizaciju Crossworld u ratom opustošenom gradu Goraždu. Ne postoji zamjena za tradicionalnog misionara koji odlazi i boravi na jednom mjestu duži vremenski period. Ustanovljeno je da je prosječno potrebno deset godina kako bi jedan misionar naučio jezik i usvojio elementarna znanja o kulturi naroda koji poziva u kršćanstvo.
U proces su uključena i očekivanja i varijacije, ali suština je da izgradnja crkve i druge efikasne međukulturalne misije zahtijevaju duhovno jake, biblijski mudre, kulturno prilagođene, Bogu odane, i vjerne sluge Krista da žive među ljudima i plate neophodno cijenu za uspostavljanje teškog Božijeg posla. Jedna od briga koju danas iznose lideri misionarskih projekata jeste nevoljnost mladih ljudi da se posvete radu na duge staze u određenom mjestu. Ima mnogo ljudi koji bi voljeli biti misionari, ali im nedostaje odlučnost da ostanu na jednom mjestu toliko dugo da postave temelje i maksimiziraju efikasnost. Potrebno je vrijeme da se zemlja preore, posadi sjeme, zalijeva usjev i sačeka žetva. I ponekad ta žetva neće doći tokom života jedne generacije ili čak i duže”.
U nastavku izveštaja dr. Dial opisuje kakvu ulogu imaju Steve i Kim Reitz u obuci mladih kršćanskih misionara. Naime, svake godine u Goražde dolaze brojni timovi mladih kršćanskih misionara iz raznih zapadnih zemalja. Oni u Goraždu borave po nekoliko dana, najčešće sedmicu dana, i tom prilikom treniraju svoje misionarske tehnike na Bošnjacima.
“Drugi prozor otkriva vrijednost rada kratkotrajnih misionara. Isprva se ove riječi mogu učiniti kontradiktornim prethodno rečenom vezano za posvećenost radu na duge staze. Ključni koncept ovdje je timski rad. Ljudi koji dođu da rade pored stalnih misionara i uklope se u njihove planove, mogu biti velika prednost. Jedna neposredna korist je trening koji će usvojiti. Ovo se sve dešava u Goraždu. Steve i Kim Reitz su pod svoje okrilje uzeli nekoliko mladih djevojaka i one sve služe Kristu na zadivljujuće načine. Svaka od njih ima određeni talenat, dar, ali jedna stvar koja im je zajednička je revnost, žar prema Bogu i Njegovom Jevanđelju. Jedna od ovih mladih dama će za godinu dana otići u jednu drugu muslimansku zemlju da propovijeda kršćanstvo. Druga članica tima će se možda vratiti u svoj rodni Brazil kako bi tamo obavljala misionaraske poslove. Stoga, ‘misionarstvo na kratke staze’ nije baš prikladan način da opišemo rad ljudi koji su proveli relativno kratak period u Goraždu. Oni su tamo samo ograničen broj dana, ali su svrsishodno uključeni u evangelistički posao. Ove mlade djevojke čine promjenu radi Krista, dok se obučavaju da služe u misiji gdje god im njihov Gospod odredi.
Vodila se debata oko vrijednosti misionarskih timova koji na kraća vremenska razdoblja odlaze iz svoje lokalne crkve u razna područja. Ova praksa je postala popularna u posljednih petnaest ili dvadeset godina. Neki smatraju da ovo nije najbolji način ulaganja vremena i novca. Primjedba se odnosi na to da bi se novac kojim se finansiraju takva putovanja mogao uložiti u podršku onih koji su svoj životni vijek posvetili misionarstvu. Ovo je realna briga i svaka crkva bi trebala pažljivo preispitati svoje prirotetea i ne dopustiti da se to dešava. S druge strane, postoje i koristi od takvog rada. Ponovo je misionarski rad u Bosni primjer kako se ovo može uspješno izvesti. Kroz dobro isplanirane aktivnosti, jedan tim sačinjen od discipliniranih, kulturalno osjetljivih i brižnih kršćana može doprinijeti širenju Jevanđelja koje se već odvija na terenu. Prijateljstva se uspostavljaju između posjetilaca iz SAD-a i lokalnih muslimanskih porodica. Zidovi sumnjičavosti i predrasuda se polako ruše i otvaraju put ka širenju Kristove ljubavi među muslimanima”.
Na kraju izvještaja dr. Dial se bavi misionarskim izazovima sa kojima su suočeni Steve i Kim Reitz.
“Goražde je prošlo kroz grozan rat. Hiljade nevinih ljudi je ubijeno i ranjeno. Mnoge kuće i javne zgrade su zamijenjene s drugima ili popravljene, ali ispod površine se krije mnoštvo zamjerki, strahova i nepovjerenja. Nažalost, muslimanima u Bosni je pružena iskrivljena, groteskna slika o kršćanstvu. Muškarci, žene i djeca su ubijani od Srba i to ‘u ime Oca, Sina i Svetoga Duha’. Pričati o Isusu, Bibliji ili crkvi kod muslimana ostavlja grozan utisak na muslimana koji je tokom rata izgubio nekog člana porodice. Samo Kristova ljubav predstavljena u ljubaznosti Njegovih ljudi, misionara, može otvoriti prozor kroz koji nekršćani mogu pogledati i vidjeti stvarno značenje krsta. Da, prozori rade s obje strane. Kroz njih možemo vidjeti prizor zemlje na kojoj ambasadori poruke povratka Kristu nude svoje živote za Božije kraljevstvo. A s druge strane, oni koji su izvan Krista mogu pogledati kroz isti prozor i poželjeti da uđu unutra i otkriti Boga kojeg obožavamo”.
Zabilješka sa posjete Stevea Reitza matičnoj crkvi u Americi
Steve Reitz svake druge godine odlazi u Ameriku i podnosi izvještaj o svom misionarenju među muslimanima u Goraždu. Na web stranic njegove crkve Crossworld nalazi se kratka zabilješka o jednoj takvoj posjeti iz 2011.godine. “Drago mi je da poželim dobrodošlicu jednom od naših misionara, Steveu Reitzu. Kao što znate Steve i Kim Reitz su misionari u Bosni i nedavno su podijelili sa nama neke radosti sa svoje misije. Pitao sam Stevea da nam propovijeda danas jer će sljedeće sedmice krenuti natrag u Bosnu , a mi ih neće vidjeti za dvije godine. Nastavite moliti za njih s obzirom na njihovu sigurnost , njihove odredbe , te njihove služenje evanjđelja među muslimanima”.
POVEZANE TEME
Kako Steve i Kim Reitz šire kršćanstvo u Goraždu
Novi detalji o kršćanskom misionarstvu Stevea i Kim Reitz u Goraždu
