Danas je nastavljeno suđenje Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, optuženim za navodne zločine u općini Srebrenica. Zaštićeni svjedok pod šifrom O1 je dao svoj iskaz pred sudskim vijećem kojim je predsjedavao Šaban Maksumić. Odgovarajući na pitanja tužioca Miroslava Janjića, svjedok je tvrdio da je vidio ubistva dva uniformisana pripadnika Vojske Republike Srpske. On je svoj iskaz davao videolinkom iz druge države, najvjerovatnije Srbije, piše bh. novinska agencija Patria.
Ono što je uradila odbrana Orića i Muhića u unakrsnom ispitivanju potpuno je razorilo kredibilitet svjedoka O1. Šokantno je da je ovaj svjedok označen kao ključni u procesu. Suđenju su prisustvovala udruženja žrtava iz Srebrenice, te veliki broj novinara. U toku unakrsnog ispitivanja, pored svekolikog poštovanja Suda BiH, publika je desetak puta prasnula u nekontrolisan smijeh.
Naime, Lejla Čović advokatica optuženih je nabrojala desetine užasavajućih detalja vezanih za zaštićenog svjedoka. Bilo je nevjerovatno da ovakav svjedok bude uopšte uključen u ovaj proces kao relevantan.
Osuđivan za prevare, nasilje, pljačke…
Pokazalo se da je osuđen u više navrata za lažno predstavljanje, za prevare, za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Za zloupotrebu prava iz socijalnog osiguranja, pa optužen čak i za pljačku. U toku je sudski postupak jer je orobio staricu u Tuzli. Otkad je „O1“ ušao u program zaštite svjedoka za ovaj proces, on se više na ovom sudskom procesu zbog pljačke strarice nije ni pojavio. Osuđen je za nekoliko prevara u Banovićima koje je počinio između juna 2002. i maja 2003. godine. Odležao je kaznu u zatvoru u Tuzli zbog toga.
Radi se o izrazito nasilnoj osobi. Više puta je učestovao u tučnjavama u Živinicama. Jednom prilikom je napao starca, psovao mu vjeru i vjerska obilježja, dok je mirno sjedio u parku. Napao je osobu tesarskom sjekirom. Napadao i nanosio teže tjelesne povrede nevjenčanoj supruzi. U jednom domu zdravlja napao čovjeka iz obezbjeđenja…
Ključni svjedok Tužilaštva u ovom procesu protiv Orića je u pet iskaza ili službenih zabilješki dao dvadesetak različitih iskaza o onome što je navodno vidio. Niti u jednom iskazu nije ponovio da je vidio isti događaj.
Ispostavilo se da svjedok ne zna ni gdje je bio ni šta je radio. Navodni ključni svjedok Tužilaštva nije znao ni ko mu je bio pretpostavljeni, pa je u jednom iskazu njegov komandat Bećir Mekanić, a u drugom izvjesni Alija Mužić. Za ovog Mužića se dokazalo da ga nema u evidenciji da je uopšte i bio pripadnik Armije BiH. U nekom drugom iskazu svjedok je tvrdio da mu je komandant bio i Zulfo Tursumović. Jednom mu je prvi komandant bio Tursumović, drugi put Mekanić, a treći put taj Mužić. Nažalost i Mekanić i Tursumović su mrtvi, dok se o Mužiću ne zna ništa.
Ključni svjedok u svom iskazu nije izrekao niti jedan datum, pa ga je predsjednik Vijeća upitao da li se bar sjeća godišnjeg doba. I opet nije bio siguran.
U jednom od iskaza „ključni svjedok“ je tvrdio da je svojim očima vidio kako Naser Orić ubija izvjesnog sudiju Ilića, inače u JNA uniformi. To je bilo na Petrovdan, sjećao se svjedok, što je značilo da se ubistvo dogodilo 12. jula. Odbrana Orića je pokazala medicinski dokaz da je tog dana Naser Orić ozbiljnije ranjen u lijevu nogu u vojnoj akciji. Da se njegov kredibilitet totalno poljulja, pobrinuo se „ključni svjedok“ tvrdeći da je Orić, nakon ranjavanja snažno udario Ilića lijevom nogom u prsa prije nego što ga je, bajagi, likvidirao. Ali, čak ni ova nelogičnost, nije bila vrh nevjerovatnih konstrukcija ovog svjedoka.
U jednom iskazu on je ustvrdio da je zarobljene odveo negdje Zulfo Tursunović pa ih pobio, a na drugom mjestu da ih je ubio Naser Orić, te da se on vozio sa još živim zarobljenicima i leševima. Kad god bi advokatica pokazala te njegove kontradiktorne izjave, svjedok bi rekao kako nije smio da svjedoči, te da nije vjerovao tužiocu itd. U svom zahtjevu da mu se potvrdi pripadnost Armiji RBiH on je naveo da je postao borac Armije RBiH 12. juna 1992., a sve njegove tvrdnje o Orićevim navodnim ubistvima vežu se datume prije tog dana. Braneći se od desetina kontradiktornih izjava koje mu je podastirala odbrana Orića, svjedok je uvijek davao isti razlog: Plašio se ili nije vjerovao onima koji su mu tražili iskaz, pa i samom tužiocu Janjiću.
Leteći svjedok nadnaravnih sposobnosti
Bilo je u svjedokovim izjavama nepojmljivih stvari i nadnaravnih sposobnosti, pa je jednom prilikom svjedok bio brži od nekog kombija, kojeg je stigao i pored desetak minuta zakašnjenja.
Kad se raspravljalo o navodnoj Orićevoj likvidaciji bivšeg policajca Milutina Miloševića, bio je vrhunac nelogičnosti. Svjedok je ispričao da je Orić u dotičnog Milutina sasuo rafal. A onda dodao i da je u prolazu rafal u mrtvog Miloševića sasuo i drugooptuženi Sabahudin Muhić. Svjedok je tvrdio da je nakon toga prišao mrtvom Miloševiću i vidio desetine rupa na njemu iz kojih je, navodno, tekla krv. Odbrana Orića je nakon tih svjedokovih dramatičnih tvrdnji pokazala obdukcioni nalaz čuvenog srpskog patologa Zorana Stankovića koji je iz tijela tog istog Milutina Miloševića izvadio samo jedan oblik koji je podsjećao na metak većeg kalibra, a koji je bio jedini uzrok smrti.
Istina je međutim i da je Milošević poginuo četrdesetak kilometara od mjesta gdje „svjedok O1“ opisivao kako ga je navodno likvidirao Naser Orić. Da katastrofa bude potpuna O1 je u jednom iskazu tvrdio da je vidio ovu likvidaciju, a u drugom iskazu tvrdio da su mu o tome pričali neki drugi svjedoci.
Na mjestu svjedočenja, u susjednoj državi, vjerovatno Srbiji, nije bilo uobičajenih međunarodnih posmatrača sudskih procesa, koji inače dolaze iz OSCE-a. Da li je neko vidio sav užas i katastrofu ovog svjedočenja pa odmah odustao? Ovaj proces već dugo su pratile nelogičnosti. Već dugo ljudi iz udruženja srebreničkih žrtava upozoravaju na vrbovanje moralno i karakterno sumnjivih osoba, koje u srbijanskim tužilaštvima pripremaju za lažna svjedočenja. To se najvećim dijelom pokazalo na ovom suđenju.
