Moazzam Beg, bivši zatvorenik američkog zatvora Guantanamo opisao je jedan emotivni događaj iz aviona kojim su ih američki vojnici prevozili iz Afganistana na Kubu u zatvor Guantanamo.
“Ponekad su ljudi lijeni po pitanju namaza i molitve. Svi to radimo, priznajem i ja sam kriv po tom pitanju. Ali, želim da vam spomenem jedan događaj koji, kad god ga spomenem i sam se naježim. Bili smo zadržani u američkom pritvoru i prevezeni vojnim avionom. Američki vojnici su nas udarali i šutali u avionima. Imali smo vreće na glavama i bili smo zavezanih ruka iza leđa.
Poredani smo u avione sa pojasevima preko nogu koje su isto bile zavezane. U tom trenutku, buka motora i vriska vojnika koji su nam psovali, čuo sam glas sa moje desne strane ‘brate esselamu alejkum”. Odgovorio sam ‘alejkumu selam’. A on me upita ‘brate jesi li klanjao akšam, jer ja mislim da je nastupilo vrijeme namaza’.
Moram vam reći da sam u tom trenutku zaboravio na namaz. Zadnja stvar na mom umu bio je namaz. Razmišljao sam samo da li ću preživjeti ili umrijeti.
Ali tu je bio poslat ovaj melek u ljudskom obliku pored mene da me napomene, da su vremena namaza u određenim vremenima. I na ovaj način, sa rukama vezanim iza leđa, svezanim nogama, vrećom na glavi i oružjem i noževima prislonjenim na našim vratovima, taj brat brat je počeo klanjati izgovarajući ‘Allahu ekber’.
Vidite, ljudi me pitaju da li su nas amerikanci pustili da klanjamo, a ja se smijem. Nisu nas nikad mogli ni zaustaviti”.
